Nitko da ne dođe do...
onako_usput
Blog - studeni 2006
četvrtak, studeni 30, 2006







pustio sam svirače u svoj dom
zajecala glazbala
violina se ote kontroli
tambura prosu
suzu
zbog mrkova 
pognutog crnoglavog ponosa
dok zvijezda nije bilo 
na mom nebu
jer na kraju mog sokaka
u malenom selu
nekog 
               nije bilo

dok je nemilice
padalo cvijeće
                     ono majsko
sa bagrema

na jednom je prozoru 
                       mrak hvatao 
sve ostavljene
          paučine
                      davno ugašena svjetla

nije bilo ni salaša
              ni đerma

ostade samo malo
                  samo malo
hlada od bagrema

pa prohodah 
po 
                       čašama 
         rasutim po podu




(I tiho, tiho tece Dunav plavi
a na tvrdjavi
jos kuca sat stari,
to prolazi vreme,
i mi polako s njim
i kad bi stalo jednom,
bar na tren, na tren)






bagrem-prut @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare







...i tako redom...

... dan za danom...

do tko zna kad...
bagrem-prut @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 29, 2006







paradajz juha
špinat
puding od čokolade
pivo

juha od kopra
pire od boba
čokolino
pivo

prežgana juha
pire od mrkve
voćni jogurt od maline
pivo

bolje da ne vidite lice

divota jedna

ajde de
barem
pivo






bagrem-prut @ 18:30 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare






ponekad kao jutros oči otvaram polagano
kao što se samo jednom godišnje otvara jutarnja zvijezda
kaktus koji cvate ljeti i cvijet mu izdrži samo jedan dan
ili samo jednu noć
krhko lomno čeznutljivo

svijest o vrijednosti dnevnih iskustava započetih cigaretom ne mijenja previše na stvarima ma koliko ovaj dan nekim svojim događanjem bio drugačiji od ostalih
drugačiji po pokretima stazama licima predjelima mislima neugodama
njegovo bezrezervno prihvaćanje ide u rok službe
ma kakva ona bila i ma koliko otegotnih okolnosti nosila sa sobom
ili olakotnih ako se nađe koja

i kako i dalje svaku svoju misao na ovaj ili na onaj način izrečen nizrečen zapisan odmoljen ili izmantran započinjem i završavam tobom ovaj  svijet postaje ljepše mjesto za življenje i gomila bezobličnih životnih činjenica poprima smislene oblike
dan dobiva smisao
ja - potrebu da ga ma kako to bilo odživim kao sretan čovjek
jer za sve ono što činim i volim imam samo jedno jedino opravdanje
tebe

bagrem-prut @ 09:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, studeni 28, 2006








kroz obrise uprljanog svijeta
izvire čistoća
oko mene
gomila maka
nenatjeranog na konac

tiha
a opet
gromoglasna čežnja
u mojim ušima 
strmoglavo vitla udarcima
kao topot 
krda vranogrivih kasača
pritajena
na vrhu svakodnevlja

ruku uz tijelo
stojim
iskrižane crtice
sa zidova uske ćelije
prebrajam

vrata su
iznenada
otvorena



bagrem-prut @ 19:00 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare






znam da baš i nije zdravo razmišljati na prazan želudac ali ipak to činim
kao što na prazan želudac pijem zeleni čaj
pušim
pišem
ipak umio sam se opet sam se počešljao
lijep sam
još da je pao kakav zornjak makar i u pola devet ujutro to bi bilo nešto nezamislivo dobro
ali nije
virtualno ne računam

puko sam ko kokica
sernjam budalaštine
tko će znati zašto
netko će zasigurno kazati kako i inače sernjam pa da tu i ovako i  onako neke promjene i nema
tako je
točno

mater i magli

sve je to samo obrana
samoobrana
bez udaraca
osim što udarim po sebi

škodi i rakija?
naravno da škodi
bar na prazan želudac
toliko mi je moje pameti još uvijek ostalo

još malo pa odem i ja u maglu
ima je toliko da bi se mogla na kocke rezati i prodavati

idem ja
strah me


bagrem-prut @ 08:57 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 27, 2006






Nisam niti uočio dok me Dolinaneretve nije na to upozorio.On je bio 10 000. posjetilac na mome blogu.I jedan od vjernih komentatora. Hvala, Neretvo:-).
Što reći?
Kad sam kretao u ovu avanturu nisam niti sanjao da ću toliko dugo u njoj ostati.
Niti sam je ozbiljno shvaćao.
Nisam ni vjerovao da ću s ovim što pišem uopće imati nekoliko čitatelja osim ponekih ...Kako zbog razmjerne hermetičnosti tako i zbog poezije kao takve,koja, ruku na srce, ipak nije isto što i humor, vijesti i slično...I zato su  moje zadovoljstvo i iznenađenje tim veći.Ponosan sam...Iz više razloga...

Usput, ovog bloga ne bi bilo ni u ludilu da nije ni mog najboljeg prijatelja Šadrvana
Hvala mu na ovome blogu i ne samo na blogu.

Zahvaljujem odsrca svima onima koji redovno i manje redovno navrate na moj blog.Mnogo mi to znači.Drago mi je ako ste na njemu pronašli ono što ste i tražili:-)Potrudit ću se i dalje pisati i tim svojim pismom ne iznevjeriti prije svega - sebe.

Živjeli!
bagrem-prut @ 21:30 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare






kad zauzdam svoje oči
vodim ih
da vide ono
što trebaju vidjeti
jer znam kamo idem

i da nije tako
i da nije olako
i da nije prema meni samome
pa i nevidan svijet okrenut
odavna  se spotaknut
ne bih digao

da neobuzdana mozga
ne znam
sve što trebam znati
bez nedostajućih karika
neumornoga 
čekača tragača želitelja
u lance bi me trebalo okovati
prebiti mi ime
raskoliti prezime
spaliti ruke
pisateljice sveusrdne
izbosti srce
spriječiti me

da volim





bagrem-prut @ 18:05 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare






ispisujem ove riječi kao odsjaj svoje unutarnje potrebe
kao odjek zvuka što ga nosim u sebi
kao presliku tutnjavine misli koju čujem samo ja
duboko u sebi
kao brzoklizeće rečenice koje samo ispadaju iz malih sivih ćelija
zamućenih koječim

nema te kočnice koja bi ovo mogla zaustaviti
prebrzo živim a da bi se to samo tako dalo iskočiti
ostali bi tragovi
crni
dugački
na koncu bi opet sve bilo isto
kočio - nekočio

ispisujem ove riječi kao trag u nekom mom vremenu
vremenu u kojem se još toliko toga treba dogoditi
vremenu u kojem imam namjeru ne samo svjedočiti događajima koji slijede već u njima sretna srca sudjelovati duboko svjestan ljepote događanja i njihove dalekosežnosti po neke od sudionika
pa i na mene
na tebe prije svega

to što trenutno osjećam nešto sasvim drugo od ushita pripiši jugovini
pripiši to mojim nekim pretumbacijama u kojima se baš ništa nije promijenilo
ostao sam onaj isti
kao što takav i namjeravam ostati
moram samo korak po korak
odmutiti mozak
polako krenuti naprijed 
još jače uza se pritisnuti strpljenje
ono mi najviše nedostaje u noćima koje su bile zvjezdovite kao ova što sam je upravo ostavio  iza sebe
u kojoj je nedostajanje bio samo jedan elemanat njezinih sjena koje su se sa zidova uporno spuštale na moj polusan

stadoh na kočnicu
razmrvih u sebi nestrpljenje
prešamarah se
dan se istegnuo preda mnom kao lijena mačka na suncu

slike u oku su bistre





bagrem-prut @ 08:29 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 26, 2006








bagrem-prut @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare







možda sam samo malo lud
tko će znati
ni punog mjeseca ne vidim
ili sve ovo treba južini pripisati ionako nas pere u golemim količinama
iracionalnostima nekim
sklopljenim oko mene kao neka mreža

sva sreća kako postoji ipak jedna svijetla točka
neka luč upaljena na kraju tunela
uostalom znam da se ta luč i ja polako ali sigurno približavamo jedno drugome i da je doista samo pitanje vremena kada ću se konačno osjećati obasjanim
a danas je točno onako kako se osjećam nekad i jučer je bilo tako i prekjučer
zatitram pa zakovitlam pa vrtim sve dok odjednom neka ruka ne prekine tu čudesno uznemirujuću vrtnju
onda dođe onaj osjećaj praznine pa opet mukotrpno odgurivanje prema gore pa onda opet pa opet pa opet
malo je toga opet ostalo
hoću reći malo te luđačke vrtnje

sunce na prozoru
trebao bih ponešto učiniti iako je nedjelja 
što se mora nije teško ili možda ipak

idem sad odbaciti pokoji uteg s nogu
očistiti mozak
probati hodati

dan kaže bit će dobro
da mu vjerujem?

                                            (...nemoj tugovati jer jednom svakom 
                                             mali nemi slavuj doleti na prag.)




bagrem-prut @ 10:12 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, studeni 25, 2006







izmorene staklenaste siluete
plešu
kao kad konje ubijaju zar ne

hvatam štaku

dišem
u mutnom odsjaju halogenke
kroz osjenčane predjele
slikane željom

korak dva tri

smazalo me 

u jednom zalogaju



(
A ja crtam svoje krugove i prastam stare dugove
Da, mozda se varam, al' sto da se staram o tom )


bagrem-prut @ 18:48 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare







ako postoji nešto što može moj dan podići u onome željenom smjeru tada samo mogu poželjeti isto
subotom kao i svakim drugim danom
možda malo nostalgije
možda poneku lijepu riječ neučahurenu u osrednjost
tvoj osmijeh slućen željen žuđen doživljen

nema veće sreće od toga
jer svako vrijeme nosi svoje
a današnji dan ne obećaje mnogo
kolikogod se i sunce nasmiješilo i kolikogod kava mirisala možda i opojnije nego prethodnih dana
ili ih ja nisam primijećivao

u svim životnim svojim stremljenjima i pričama uvijek se u mislima i riječima vraćam svojim izvorima
i oni idu prema samo jednom jedinom moru
dok je mene i dok je ovih riječi
umočenih u sadašnjost a okrenutih u suprotnom smjeru puteljkom koji tek treba ugaziti

ti imaš sve ono što znaš da ti pripada

pozdravlja vas bagrem prve štrajkaške subote

bagrem-prut @ 08:32 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, studeni 24, 2006







pritajih se u sebi
van svake brzine
van stvari koje grebu misao

u gorkovitom svijetu
dodajem sam sebi 
mrvu nedorečenog
da doreknem što htjedoh

kao oslabjeli hodač
obujmio sam grčem
žicu pod sobom

umirih dah
pogledah pod sebe
njišući se nad samoćom

do mene se vine odjek
od nevidljivih zidova
razbijene pjesme

skršena čaša rasu se kao opako biserje

nedostaješ mi




(Srce stade k'o dete da se otima
trazili smo se po prethodnim zivotima
ostavih iza sebe svet, zablude, promasaje koji tiste
prosto, lako, k'o neko beznacajno pristaniste...)




bagrem-prut @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare






nikad nisam bio posebno revolucionarno baždarena osoba
nisam nikada bio čovjek koji se zaluđuje idealima mase
nikada nisam bio junak koji će vlastito biće izlagati kao vođa
jednostavno to nisam
kažu da se vođe rađaju
društvenom nadogradnjom u određenim kontekstima, pozitivnim ili negativnim, uspiju se realizirati kao takvi
nemam namjeru bilo što voditi
ne volim čak niti kad mi kažu kako trebam voditi neki sastanak
posebno neki na kome se treba izmlatiti ostatak prazne slame

također nisam niti ovčica
naučili su me misliti
prvo roditelji kasnije moje tete u vrtiću
zatim osnovnoškolski srednjoškolski i fakultetski profesori
stoga i u svome poslu pristupam uvijek s pozicije razmišljajućeg bića koje pred sobom ima razmišljajuća bića
kao što ih učim misliti tako ih učim i činjenici kako uvijek, u nekom uređenom sustavu - dobrom ili lošem, postoje neka ograničenja
ona kvalitetna i ona glupava
s jednima se može lakše s drugima teže živjeti
neka se jednostavno - ignoriraju

sustav u kojem živimo radimo takav je - kakav je
ovoga trenutka
vrijeme je da počne postajati boljim
vrijeme je da svi zajedno kažemo što želimo od sebe i od drugih
da kažemo kako smo predugo svatko za sebe mislili slično ili gotovo jednako
vrijeme je kazati kako volimo ovo što radimo ali kako se od ljubavi ne živi
kako niti ova zemlja ne može opstati  na podlozi rodoljublja i mahanja zastavicama jer se energija za mahanje prije ili poslije istopi 
jer je želudac prazan a tijelo izmoreno mahanjem i boleštinama koje s vremenom nailaze

stoga je puno toga zapravo  vrlo jednostavno
postojimo mi koji kažemo: dosta je bilo igranja s nama
ako ne razumiju dovoljno dobro, igrajući se s nama  - igraju se s generacijama koje dolaze
postoje i oni koji trebaju kazati kako zaista imaju ozbiljne namjere učiniti ono što deklariraju
a ne samo da ugodno zavaljeni u lažne sigurnosti svojih sinekura kažu kako misle
ne da razmišljaju
nego  -  misle
no nije jednostavno skinuti putar s glave
posebno ako je rastopljen

stoga kažemo
idemo dalje!!!!!!



bagrem-prut @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 23, 2006







uhvatih u zrcalu
trajnožareć pogled
oči prerasloga djetinjstva 
s njim
pristanak na nepisana
životna pravila

umrtvljenim ritmom brojim godine
bez sidra
fotografije bez potpisa
trenutke sa zaboravljenim imenom

osluškujem zvuke snova
prenešenih u sada i ovdje
dječak se još ponegdje
na svojim nejasnim  
godinama dalekim poljanama
igra
velikoga

šalica mlijeka miriše

u dimu cigarete 
zgasnu 
još jedan dan
zdrobljen uspomenama






bagrem-prut @ 17:48 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare






ponekad me u ovakvim jutrima naprosto sramota ustati iz kreveta
napolju sumorija od kiše vjetra britkoga sjeverca
s obzirom na ubojitu činjenicu kako je pola sedam vrijeme od zvonjave alarma nemam nimalo razloga ne ustati
grozim se te pomisli tim više što više volim odlješkariti no što volim spavati

bilo kako bilo drugi je dan štrajka
ove godine na nas ne vrište kao sumanuti
ne puca se po nama iz svih oružja
mediji nisu u borbenom žaru inkvizicije
roditelji nas ne naganjaju kalašnjikovima i psovkama
prodavačice iz mog susjedstva iznenada su izgubile volju raditi moj posao
sve mi je nešto čudno
i ne samo meni
svima nama

nemam pojma kako će to završiti
sutra s nama idu i fakulteti i više škole
danas su krenule osnovne
volio bih zaista bih volio (i ne samo ja) čuti kako su recimo i studenti uz nas
posebno oni nastavničkih smjerova
jer ovo što uspijemo ostvariti a nadam se da hoćemo opasno će se dotikavati i njih u skoroj budućnosti
jer ovo što činimo ne činimo samo za sebe
jer nikada i nismo činili ništa samo i jedino za sebe
ne treba nam nitko gurati u usta floskule o hrvatstvu
i o rodoljublju
mislim da i nema većeg razloga od djelovanja od onoga kad kroz znanje koje dajete svjesno dajete sebe svijetu
svjesno nesebično posve altruistički

voli te ja (kao da ne znaš)

dan drugi štrajka
pozdravlja vas bagrem (uz kavu i cigaretu)
bagrem-prut @ 09:09 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 22, 2006







prepoznala ga je
u otužnim kišnim kapima
što svakoljetne tragove prebriše
hladnjikavom 
spontanošću sjeverca

srce joj ubrza korak
nebo se spusti
sreća kao ptica 
uplašena 
pucnjem lovačke puške
                     prhnu:
ništa više ne bje isto
sjedine obliše dragu glavu
njegova sjećanja bjehu
žuta
žuta
ko ostarjele fotografije s ljetovanja u malinskoj
pred trideset godina

sakrio se
ušuškao meko
pod kišobranom
nekog dugonogog
plavog
vrckavog ženskog smijeha




bagrem-prut @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare






jutra mogu imati različite arome
mogu oslobađati gorčinu nakupljanu godinama
onu koju smo brižno njegovali i jednog nekakvog jutra ona brizne u svijet onakvom kakvu smo ju uzgajali kroz vrijeme
možda to ne želimo ali okolnosti budu povoljne i ona se razraste poput najljepšeg korova
okolnosti poput neba nad nama i bezvlađa u nama

mogu imati aromu ranojutarnje kave što se uzmirisala našim malim četverozidnim prostorom
takva jutra nekad jednostavno traže komunikacijsku blokadu prema svemu osim prema samome sebi
tih plavičastim dimom šutnjom obilježen početak možda nekome zvuči krajnje sebično
no svatko od nas ima dnevno pravo na sebe bez obzira na svu ljubav ovoga svijeta koju nosimo u sebi i bez obzira na to koliko nas netko treba
to je neko tiho poniranje u vlastite jednostavnosti i složenosti i upravo nam zato treba
jer nas vrlo često rastežu kao žvakaću gumu
kao praćku
nekad preko te naše praćke izbacuju svoje osobno kamenje
a to je nešto što najviše ne volim

zato opet izražavam svoje zadovoljstvo zbog ipak razvijene sposobnosti izražavanja određene količine sebeljublja
da ne kažem taštine
godinama mi je nedostajala
i hvala ti što sam uspio i to naučiti

namignuo sam sam sebi u  ogledalu
sviđa mi se jutros ono što vidim
podočnjacima unatoč
barem jutros
jer ionako živim dan po dan svjestan svih svojih ograničenja


voli te ja

a vama dobro jutro kaže bagrem u štrajku


bagrem-prut @ 09:25 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, studeni 21, 2006








u prikrajku je čučala 
sjena
zgrčena u nemir
snježne grude

ustala je htijući biti lavina

odmjerih je pogledom sjekire
zamahnuh
očima

nećeš danas
ne

zaoblih obrve
ustopih iskru u sebi
umirih oči

mrak žvače  zidove

tonovi se bacaju na mene

smiješeći  se
grijem
na krhkom žaru
moodsa




bagrem-prut @ 18:51 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare






nekad život izgleda gusto poput ključalog pekmeza
sladak je bogat događajima 
s njega kuhač obire pjenu kako bi pekmez izgledao primamljivije a kuhač dobio pohvalu i  za estetski izgled

izgleda bogami i ko rashlađena dijetna ajnpren juha s ukuhanim propuhanim jajetom
pročišćavajuć nepcu razmjerno ugodan okus
jaje kao obogaćivajuć faktor
zlatan grumen kojeg samo treba znati pronaći lagano miješajući i ne treba se ići do dna

nekad liči na šalicu zelenog čaja što se ovoga trena puši preda mnom
gorkokiseo
ali ima u sebi svo moguće bogatstvo lišeno lažnih sjajenja
tu je i potreba da mu se priđe meraklijski
istraživački
da iz njegova okusa izvučemo dan po vlastitu nahođenju
bez režisera
okus limuna blaži nepce
kao drag prijatelj u trenu tronutosti

onako spuštenih krila promatram svijet
zavirujem u gomilu
netko me traži
ali ja za razliku od johnyja ipak znam i  tko i gdje
i radujem se tomu
neizmjerno
bagrem-prut @ 09:26 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 20, 2006







i kao da mi je u oku zastao
ružolik odraz na staklovito čistoj vodi

kružile su kapi zrakom
omaglica je hvatala mozak
dok su krijesnice obilazile 
podrezane ružine gmove

igra neće imati više isti smisao
kao onda
kad se zvuk slagao na sliku
          slika na zvuk
                         sve to na riječ

neće nitko znati napraviti takvu šatru
nit će se za bilo kojim konjem opet 
takva srebrna prašina dići

nit je bio fol
                  nit jeftin trik
                                    a nije ni ovo

ostaje ljepota u očima promatrača

a fakiri su
negdje
drugdje












bagrem-prut @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare







tmurnost oko mene
ona pritišćuća naliježuća opaka tmurnost
krati dah razbija budnost umara osjetila
umara cijelo jutro
stavlja mu utege
rekoše - kiša će
možda je i vrijeme da se nebo istrese onako pošteno
jer pritišće već neko vrijeme

a ja se pravim kako mi je sasvim svejedno osjećati prazno svjetlo halogenke
bez zvukova samo u odjeku tipkica
dim cigarete se podvukao pod sjećanja
sjećanja na nešto što će tek doći
na nešto što će svaku sljedeću nadu učiniti besmislenom
nešto što će okrenuti bagremovu životnu putanju naglavačke
unijeti u začin u životni lonac
ugrijati hladne zidove 
raspiriti vatre koje tinjaju plamenčićem još nedovoljno probuđenih ideala silnih vječitih nespoznatih u njihovoj potpunoj veličini i snazi
tako će smisao dobiti svoju nutrinu
dan će se obrnuti
toplina će biti posve stalan osjećaj
želudac će se osjećati bolje

jutros je tmurno i hladno
kažu da su celzijevci skroz ok
i ne borim se protiv njih
borim se sa samim sobom

noć koja je hodala unatrag većim je dijelom iza mene

dobro vam jutro što kao ni večer ne miriše na rakove i školjke




bagrem-prut @ 08:55 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 19, 2006







kao da je mrena skinuta
kroz godine mutnonemuštog življenja
oslikana bojom debelog stakla

prožimanje svjetlosti 
sa zrakama zvuka
što su se protegnuli
slijeva nadesno 
duž zidova 
punom visinom stropa

dim pleše 
           leptirasto
                             plavičasto tiho
srce odskokuje aritmično
            odbija se od stakala
riječi željenim putanjama
              u letu
dodiruju tvoj osmijeh

umočen u neko drugo vrijeme
meke kapi sa čela skidam
               grlom se odzivam mementu tišine
između dvaju tonova
   odaslanih
      u nigdinu 
         s poznatom adresom

                                    vrata krletke otvorena
i rasu se nježan dobrohotan smijeh
     kroz tvoje prste gledam stazu










bagrem-prut @ 18:21 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, studeni 18, 2006







odmorište od beznađa
prostrto na rukama
čistina
proplanak ispružen
pred pogledom
upregnutim 
u plavetnilo nebeske livade

misao se izležava
na vlatima travki
na lakonogim oblacima
uspravljenim oko mene
                     a ja
duboko nalegao
u miris zemlje

                                         jedna je ptica obletjela krug

                                                           u oblaku prepoznah tvoj lik

zarobljen davno u sebi
godine razmičem
prstima mokrim od nehotičnog čuđenja
istiskujem iz sebe
tugoliku jesen

snoviđenja
                        u dandanašnjicu
                                            zvukom tvojim
pretvaram




bagrem-prut @ 18:39 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare







svala moja riječ napisana je ovdje punom hrabrošću čovjeka koji zna njezinu snagu
s odgovornošću za značenje ljepotu samosvijest
sa sviješću o mnogostrukim tumačenjima napisanoga
s, iz glave posve izbijenom, mišlju o sviđanju ili nesviđanju kao parametru čitanja doživljavanja otklona prisvajanja
bez imalo krzmanja oko prepoznavanja istoga u nekim drugim ne mojim  napisanim riječima s vremenskom distancom ili bez nje

doći do svoga srca
doći do još ponekog srca
doći do zakutaka prekrivenih prašinom
sadašnjosti
prošlosti
budućnosti
otkovati mislima noge i krila
nek konačno prohodaju
nek konačno uzlete
nakon petnaest beskrilnih okovanih  godina
nek uzdignu glavu ponosne što postoje svjesne da su mogle postojati i prije
osim u meni

poželim danas kao i inače 
svašta onako ljudski 
s vidom okrnjenim 
srcem željonosnim
pa neka me riječi odnesu onamo kamo ih uvijek i šaljem
do haj nehaja i natrag
do zemlje u kojem srce uvijek caruje
a um ponekad  kaže
dobro je





bagrem-prut @ 09:48 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, studeni 17, 2006








u muklom prisustvu mraka
kroz zeleno staklo
brojim razapete mreže

sa stropova visi tišinasta 
                         tuga
ljušti se sa zidova
                     razmrljana
napukla od hladnoće

izmrvljenim riječima
                      pokušavam
vratiti zaboravljeni oblik
                             rijeke
što neuzalud teče odavna

po zemunicama mozgovlja
                       sakrile se oči
ko zvijezde u snijegu
kotrljaju se
bez sjaja
bez govora
bez ritma iskara
                       volim ih

odnegdje sa dna džepova
svojesvjesnih
                   vadim
                      bespogovorni osmijeh
jer samo ljubavlju još mogu odgovoriti
utopljen u očekivanu korektnost

                      a sve ovo samo jedno znači




bagrem-prut @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare







predugo nisam ovako
ujutro, mislim
sjeo ko čovjek
zapalio zapušio guckao kavu guštao ko malo prase
( još da me netko počeška iza lijevoga uha...)
miran od svega napisao nekoliko jutarnjih običnih riječi
ne u stilu kišapadatravaraste
nego u dobro poznatom bagremovskom stilu
(ala sebeljublja...grozota)
dostojnom svakog slova koje pišem i svakog čitatelja kojem se obraćam

zaključih kako nisu za mene polemički tekstovi
zato što nisam polemičar
kako nisu za mene stručni tekstovi
zato što nisam navikao pisati jezikom struke
kako od mene još možda i može ispasti satiričar
jer satira je nešto što sam nekad davno radio
trebalo bi to razviti raditi na tome
vidjet ćemo

kakogod bilo petak ne obećaje baš ništa
ne obećajem niti ja
bar ne sad ovoga trena
i inače se suzdržavam od obećavanja
ziheraš sam?
možda
nekad sam bio veći nego danas i danas sam mamnji ziheraš nego prije
ionako sam se već poodavno otisnuo od obala na kojima su me mnogi bili navikli gledati
i sada se većina čudi
žele me natrag
 mene nema natrag
meni je sasvim dobro na ovoj mojoj vodi
koliko da sam ja vatra i možda i izgorim sam u sebi
koliko god da možda na nekoj obali ostanem sam da ležim na suncu i ma koliko da te zovem iz da dođeš iz snova i pružiš mi ruku
i sad
ja znam da ćeš doći

moja mora su koliko toliko puna
rijeke također
pa nek osjetim još jedamput svoju vodu
nek teče

urbane, hvala
dobro vam jutro


bagrem-prut @ 08:43 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 16, 2006





PONEDJELJAK
1.sat
SRO
Nakon ulaska nastavnika, djeca odmah nakon pozdrava nastavniku, s desnom rukom na svojim malim srcima, pjevaju američku himnu.
Preporuka: Obavezno ispustiti koju suzu.Nakon brisanja očiju Paloma maramicama vidljivo tronuti sjedaju.
Tema: Moji idoli - kako postati Paris Hilton
Poželjno multimedijalno predavanje u kojem razrednik između ostaloga posjeduje i direktan telefonski broj imenovane.

2. sat
TiZK
Gimnastika
Za djevojke: raznoška
                       špaga na gredi
Za mladiće: jednovisinski razboj
                      upor prednji
Korelacija:humani odnosi među spolovima - naš odnos prema budućnosti

3. sat
Biologija

Tema: Parameciji i amebe
Cilj: Upoznati se svijetom tih jedinstvenih bića kao poticajem za daljnji osobni povremeni razvoj u skladu s evolucijom i doktrinom Paris Hilton.
Korelacija: SRO
                    Hotelijerstvo i turizam
                    Novčarstvo

4. sat
Kemija

Tema: Proizvodnja i uporaba praškastih pripravaka podrijetlom iz Kolumbije
Korelacija: Zemljopis - Kolumbija i Paragvaj - zemlje prijatelji
                    Politika i gospodarstvo -  Upoznajmo nove metode zarade u kućnoj radinosti

5. sat
Hrvatski jezik

Tema: Javni govor
Tijek sata: učenici pažljivo prate neki govor iz neke političke institucije
 (Preporuka: George Bush u Senatu, mada nije obvezatno  - ima još zanimljivih govora.Prepuštamo izboru predavača.)
Cilj: usvojiti metodu javnog izlaganja s nakanom da se po mogućnosti ne kaže ništa.
Uvježbavanje
ili
Lektira: "Kućanice"
Tema: Ja bih rado takvu mamu
domaća zadaća: I ja ću biti kućanica (za mladiće: kućanitelj)


6. sat
Matematika
Tema: izračunavanje kladioničkih koeficijenata
Preporuka: na sat dovesti nekog nogometnog suca


7. sat
Politika i gospodarstvo
Tema: Zavadi pa vladaj
Cilj: Upoznati učenike sa mogućnostima i efektima navedene politike s posebnim osvrtom na izgled mrtvačnice u Iraku.
Nastavna sredstva i pomagala: CNNove vijesti
Korelacija: Novčarstvo i ekonomija - Kako zaraditi na mrtvacima bez osvrta na pogrebništvo kao privatnu djelatnost

Dalje nastavite sami....Mogućnosti su, čini se, neograničene...

P.S.
Ovaj krajnje neinventivan i društveno benigan postić , lišen bilo kakve zajebancije i sprdačine, posvećujem blogeru - blogerici CIKLO  i istomišljenicima. Dragi/draga Ciklo vidiš što ti je besplatna reklama profinjenog pećinsko-sojeničko-tarzanskog stava prema prosvjeti...Sad se idem napit od sreće.Nazdravit ću ti duplom dozom badelovog konjaka...Na tvoj račun, of kors!!!


bagrem-prut @ 16:13 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 15, 2006






zlatokosa više nije zlatokosa
već sjedokosa
starica
a njezini medvjedi leže beživotni
ispred nečijeg kamina
trnoružica  i princ
guraju vjerojatno
kolica s praunucima
a alica
žena s iskustvom
više ne vjeruje u čudesa 
već u realiju silikona
i zečeve vjerojatno priprema za objed
alavild s pemskim knedlima
snjeguljica
onako krezuba
i da hoće ne može više
zagristi jabuku 
i od pite joj je muka
a i njeni patuljci
su već poodavno
odrasli
valjda
bambi je vjerojatno
već poslužen na nekom banketu
kao glavno jelo
pipi duga čarapa ne može više
dići ni kockicu šećera
pinokio se pretvara u crvotočinu
matovilka ima problema s izrastom 
lorealu unatoč

i tako ja pokušavam biti velik
dok se do mojih nogu
igraju neka nova djeca
vuku me za nogavice
i traže priču o supermenu

a ja je ne znam









bagrem-prut @ 19:33 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, studeni 14, 2006








       Sjedili smo tako prvo na sjednici.Pozorno smo pratili.Koliko smo mogli.Umorni od radnog dana koji svakodnevno od nas traži krajnji maksimum.Vjerojatno ga traži pošteno obavljanje svakoga posla. No u to ne bih želio ulaziti jer nemam kompetenciju. I kako uvijek polazim od kompetentnosti, tako polazim i ovoga puta.
       Sjedili smo iza toga u Sv. Brokeru.U separeu.Separirali smo se od znatiželjnih pogleda onih koji su sasvim uredno znali tko smo.Bistrili današnji dan.Bistrili prošle dane. Jer u našem poslu završetak današnjeg dana  zapravo ne znači završetak  - ničega.I teoretski i praktično.Samo jedna usputna stanica s jednim brzometnim zaustavljanjem koje to zapravo i nije.
       Okupilo se nas par.Nekoliko malih velikih ljudi koji silno volimo ovaj posao.Koji smo silno nesretni što ne možemo za djecu učiniti više no što činimo.Nismo sveci, dakako.jer su sveci toliko rijetka vrsta koja je zapravo zaboravila da postoji zakutak svemira koji se zove Zemljom.(Kad bolje razmislim, draže mi je biti čovjek nego svetac, ali ipak...)
       Ne znam ima li itko u ovoj zemlji više energije za djecu od nas koji, već pomalo rezingnirano (ne motrivši pitanje plaće) promatramo kako institucije sistema ne funkcioniraju.A morale bi funkcionirati, bar u nekim minimumima.Egzistencijalnim.
       Kad svakodnevno slušamo njihove priče dramatičnije od bilo koje TV-sapunjare...Od tih životnih priča zaplivaju vam oči i sledi vam se krv.Institucije - miruju.Spavaju snom pravednika i očekuju da se problemi sami riješe.I svi se žale na  nedostatak novca.
      Kad zaštrajkamo opet će biti po nama.Udarat će se iz svih oružja.Grozni smo.Dugački nam praznici.Ne radimo ništa.Samo zahtijevamo.

Točno, zahtijevamo.
Dajte roditeljima naše djece pristojne poslove.
Omogućite  da naša djeca imaju cipele, olovke, knjige.
Dajmo im da imaju krevete.
Dajmo im da im tata i mama budu zajedno.
Dajmo da im se braća i sestre nasmiju kruhu.

Pa jebemu.Zahtijevamo!!!!
Čuje li netko?
Ili je ovo opet jedno jamranje nad tužnim sudbinama.
Ako je jamranje, onda sam promašio struku.
Idem raditi nešto drugo.
I čišćenje ulica je posao.I mislim da bih ga znao raditi.

EDIT;15. 11. 2006., 9.20
Pročitajte sveokonas.bloger.hr.Daje još jednu drugu vizuru svega.
Plaću smo dobili jučer navečer.
Je li netko vrtio taj novac na ininim dionicama možda?







bagrem-prut @ 22:39 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare








jugovito obzorje posve je u skladu s ponovno nabujalom nezdravom toplinom
primirje sa samim sobom sklopljeno je sinoć
ne usuđujem se kazati mir
jer sklopljeni mirovi su se uvijek nekako kršili
čak lakše nego primirja
zato i kažem - primirje
držat ću se vlastitih uzdi trudom samomirotvorca kako bi ovo potrajalo što duže

u glavi slažem jedno pismo
nije to pismo koje mijenja svijet
ali čini naše živote boljima
potpunijima
čisti blaži okrepljuje razjašnjava nedoumice 
slaže kockice onako kako su odavna trebale biti posložene 
a da ja nisam ponekad kao malo dijete mogle su i biti
ali bio sam godinama unatoč maleno dijete
dječarac koji se bojao
a nije se bilo čega trebao bojati
i sad pismo treba pokazati moju odraslost i doraslost
dosljednost sebi i drugima
jednim dijelom vatrom spali negativnu energiju ako je nje uopće bilo
a nije je bilo
bilo je samo straha i bola

otpečaćujem dakle još jednu svoju škrinjicu
pristupam stvarima manirom čovjeka koji želi čiste situacije i čiste račune
da me u jednom trenu život ne zatekne nekim od svojih poznatih prepada u kojem neću biti spreman na njegov izazov poput rukavice bačen sam sebi  u lice

kocka je bačena
i idemo dalje





bagrem-prut @ 11:15 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 13, 2006








u nekoj mojoj zagledanosti u plamen uza me zasjelo sjećanje na moje nejake godine kad  mi je mater onako vjerojatno duboko zabrinuta nad mojim zažarenim očima opčinjenim plamenom iza otvorenih vrata kaljeve peći rekla kako ću zasigurno postati piroman
nemam pojma jesam li postao
moje nejake godine s vremenom su se pretvorile u neke sasvim osrednje
godine izmorene svim i svačim
u kojima sam najčešće morio samoga sebe
vrlo vjerojatno i sve one koji su bili oko mene i mimo mene kako tko 
netko oko mene
netko kraj mene
netko uza me kao ti

i u toj zagledanosti u plamen kao da se neka davna vatra upalila u meni
ili je to možda neka današnja
svejedno
ne ne naslov ne znači oproštaj
ne znači niti niti moj zalazak
uostalom da i znači 
pa što onda

ovo je zapis koji slijedi onima koji misle da su otpočeli živjeti
onima koji misle kako im je duh već odavna uzletio i kako im povratka na komandu ateriranja nema
onima koji su mladi kao i ja
i onima mlađima od mene

ne dajte da godine prođu uza vas
ne dopustite da vaše snove odsanja netko drugi umjesto vas
ne dozvolite da uza vas vječito prolaze sjene vaših želja
ljubite
pa makar i vas ne ljubili
ne dajte da vas lažu kako je vaše vrijeme tek iza vremena onih koji trebaju otići
i figurativno i doslovno
ostajte vjerni sebi u danima koji nailaze
nemojte dati da vas zavedu
hotimice ili nehotice
ali se prepustite svemu čemu poželite
koliko god da nikada nije kasno za sve ono što ste poželjeli sanjali prohtjeli učiniti
ali svemu ima vrijeme
nemojte zaboraviti tu vanserijski običnu ubitačnu istinu

ja se u ovo sumračno poslijepodne u ovo rano predvečerje opraštam sa duhovima
sa sjenama koje su me oplele poput bršljana
režem im grane opštucavam nedorasle mladice
da me ne požderu prije no što je tome vrijeme
jer i tome ima vrijeme

zagledan u praznu šalicu kave pozdravljam ono vrijeme ispred sebe
žutim zlatom ovog trena što teče nazdravljam svemu onom što se ima desiti
još samo nekoliko stepenica treba prijeći
u odabranom ritmu

sanjajte živite  volite

bez obzira što nikada nije kasno

a ja  ću  van svih nekih uvriježenih sfera zagledan  u plamen doživljavati ovu vatru kao svoju
palim kristalima unatoč
krilima koja će izrasti iznova nakon što se konačno odgurnem od dna do kojeg sam (konačno valjda) stigao
i nogama i rukama koje će mi dati gurnuti ovo tijelo prema površini

zahvaljujući tebi
















bagrem-prut @ 16:42 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare






kako svako vrijeme nosi svoje tako će i ovo gotovo još neupotrebljeno
koliko tereta donese svaki dan toliko će i današnji
koliko olakotnosti bude -  bit će 
tražiti nešto više sasvim bi bilo ljudski u čovječjoj željosnovanosti

a san mi je noćas bio dobar drug
moram to priznati
do te mjere dobar da mi nikakve sličice nije pred zatvorene oči gurao
pustio me neka usnem sasvim mirno neka snivam još mirnije
otprilike ko da me je netko opalio nečim po glavi
zaslužio sam
ne udarac
već san 
mrvu spokojstva kroz noć
onako  da ni ne znaš kad zaspeš da ni ne znaš tko i kad gasi tv i i samo se odjednom probudiš na vrijeme
bez vekerice

ide li mi se na posao?
baš i ne
silazi li mi se u prizemlje?
baš i ne
baš sam nezahvalnik neki
i ovce i novce bih htio a odavna su me naučili kako nama običnim smrtnicima ne ide tako u životu
stoga ću napuniti pluća
duboko udahnuti
i sjuriti se stubištem prema neminovnostima koje bih bar danas htio prihvatiti takve kakve jesu
kao stvarne i opipljive
jer su jednostavno - moje
da konačno budem dobar
prema očekivanjima

još malo
nek se cigareta zadimi i kava nek ogrije nepce i želudac
nek se  bar malo probude osjetila
a onda...3....2...1...




bagrem-prut @ 08:17 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 12, 2006







skupljao sam zvijezde
                        ja 
                           pali anđeo bez titule
duž svoje staze
gledam
zlatom obrašnjene ruke

zar ko mida - kralj postajem

posuh se pepelom srca
valjalo bi mi oči u nebo pretvoriti
da se u njima ptice poigraju
u zakutke moje najtamnije 
rukama zaroniti
do mora zasjenjenoga doprijeti

dok se natkriljujem nad sebe
s mozgovnom nepokretnošću se hrvem
s gluhom gluhoćom borim
                       i ljubim pritajenu sjenu
mada je to možda uzaludnije
nego kad Branko
zauvijek sletjelu pticu
doziva

u otkrivanju nedorečenog
stajem na točku
udaram umor tobom
repetiram
osmijeh




bagrem-prut @ 18:03 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare







već dugo nisam spoznao kako je to ubiti noć u sebi
nisam osjetio kako je to spavati desetak sati u komadu
kako je to  pokloniti glavu i jastuku da se smireno polegne u perje neke davno blagopočivajuće guske i mislima samo u jednu točku usmjerenim 
uvjerio sam sebe kako je najbolje ne buditi se s presingom brzometnog otvaranja očiju
i upalilo je
a ja noćas nisam izgorjeo
mada sam mislio kako ću izgorjeti
od svega

desetak sati bezimenog spavanja a opet onog s imenom koje se  cijelo vrijeme vrti mojim životom mrvokruhno sitnim nezamjetnim u trajanjima ovoga svijeta
desetak sati tinjanja bez dima bez plamena ali žarnoga
pokoji postotak od onih 40% vodke tojke ima prste u tome
i da sam htio nisam mogao posve zaboraviti
jer vidokrug mog opstojanja sve i manje i manje granica ima a ti si sve osim granice

neograničenost kojom opcrtavam svaku svoju putanju
ma kamo ona vodila
i nemam namjeru tako skoro izgorjeti
pa gorjelo mi i do noktiju








bagrem-prut @ 11:48 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, studeni 11, 2006








nakratko viđena
jezuška
u krevetu
poslijepodne za uzicu provučeno
između dviju kava

beskrajno lijena hladnokrvna umjetna svjetlost

a život bih ovog trena dao 
       za
                  za
                            za

poklopih uši azrom
ubrzali se neki crnobijeli filmovi
neću retuš
neću kolor
nek ostanu takvi
                   moji su

u sanjivi prozor udarila večer
možda u tihoj svjetlosti svijeće
otkrhnem dio vremena
opazim
tvoj otisak ruke
       u plavom
               omehčalom
                           vosku



bagrem-prut @ 18:12 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare






zid je klizio tiho s namjerom: zdrobiti
svjetlost je žmirkala principom raznih nijansi žute i mat bijele
pogledom hipnotizirane kobre sjedio sam na zraku
lebdio bolje rečeno
tijelo, lišeno težine i dobrog dijela gravitacije, posjedovalo je samo ponešto mase i nije osjećalo nikakvu potrebu maknuti se
zid je i dalje klizio
carmina buranna je davala takt
isprva lagan
polako smo se bližili crescendu
tonovi su se do iznemoglosti previjali oko mene
bili su silno uporni u želji da mi srce zamre istoga momenta kad zadnji bubanj opravda svoje postojanje udarvši svoj žesoki odlučni gotovo  orgastički bam
pod mojim nogama tamni bezdan
na njegovom kraju sitna točka
nečega
svjetla možda
zid je klizio i dalje
sve brže brže brže brže brže brže

otvorih zastrašene oči
sjedoh
sa čela je kapalo

zidovi su bili na mjestu
napolju - sunce





bagrem-prut @ 10:36 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, studeni 10, 2006







suncem preraspoređene sjene
preplavile hladnjikav dan
primakle se noćnim obalama
pitao sam se o skladnoj mekoći
                            njihovih koraka

odnekud je zatoptala tišina
mjesečina se prstima igrala
otamnjelim žbunjem

stajao sam kraj prozora
bez žara i bez dima
                              samo sam
iznenadnim drhtajem bola
                probuđen 
                             vidio
paučinu prošlog vremena
ispletenu oko mrkih ruža
istetoviranih na tmastom nebu

tada me zapljusnu tvoja slika
                    odjednom
                      a opet kao i uvijek
sve je bilo otvoreno 
                 kao česma

tiho
posve tiho
    tiho
          tiho
tekao je mir




bagrem-prut @ 17:53 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare







kao i obično, bez da su me pitali, probudili su me zvukovi izvana
reski škripavi od visokoh tonova natečeni zvuci pile motorne pile za drva
krevet je tako ne samo iz tog razloga postao mjesto manje prihvatljivo za lješkarenje
prostor oko sebe pretvorio sam u malo užurbano bojno polje na kojem su sočne psovke padale iz mojih usta kao da ih u istom ritmu i svakodnevno izgovaram
čak su me iznanadile kombinacije
tim više što inače psujem rijetko
i ne toliko sočno
i obično to činim u osami
tko bi kazao da se mogu neke stvari spojiti
obično nespojivi članovi obitelji domaćim životinjama i religijom
tako je nažalost ispalo
familijarnoseksualnosakralne psovke
šta ti je afekt
da ne kažem efekt pile

no blagotvorni učinak kave stvarno ima čini se produženo djelovanje lagane nirvane
ne znam je li svakome tako ali meni se nekako čini da me ta smeđecrna tekućina otkako sam u nju prestao stavljati prst mlijeka djeluje na mene potpunije
kao što mi kupaonica nakon jučerašnjeg radnoakcijaškog susreta mene i mog najdražeg ujae na svijetu također djeluje potpunije
nije još gotovo ali...bliži se i taj tren
najviše me obradovalo ono što mi je ujo kazao
naime ja sam inače tehnički nepotkovan i još k tome tehnički antitalenat
(ne, nije mi to kazao, čekajte malo, ovo je tek mali uvod u njegove riječi)
i stalno sam bio uz njega i fakt smo se narintali ko zadnja stoka
rekoh ja na kraju jučerašnjeg akcijašenja kako sam puno naučio i kako uopće nije jednostavno biti lijevo potrkalo s dvije lijeve noge i isto toliko lijevih ruku
reče ujo kako smo bili ravnipravni partneri.
pa sad, da je to kazao i samo zato da mene utješi u mojoj preduboko neiskrenoj  boli zbog nepoznavanje rada borera recimo - lijepo od njega

tuš je također djelovao blagotvorno noćas
valjda zbog svega toga

danas će biti onako kako će biti
idem na posao
u glavi imam ponešto što će me osim zvuka pile nositi cijeli dan
imaš mahanje...


bagrem-prut @ 08:31 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 9, 2006







u sumračnim kolodvorima
lica pod piskutavim neonom
stapaju se u jedno
isposničko lice
i od samoće prezreno

trak svjetla s očiju polegao u daljinu
u pravcu šina
zvuka lokomotive
crnog traka ugljenitoga

vozovi vlakovi odnose
uspomene čežnje zanose misli
u vrećicu zapakovane
u džepovima sakrivene mokre rupčiće

u jednom oku iskra
raste
                raste 
       raste
dok cijeli mutni kolodvor 
ne proraste svjetlom
zablista kolodvor
zašuti neon
prosu se smijeh
pjesma zakotrlja tišinom

oko je iskrom izmamilo kristal
srca aritmično poskoče
zastanu
i produže sanjati davne i nedavne snove














bagrem-prut @ 17:18 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare





buđenje
svakovrsno u svakom slučaju
bez hitnje i nikako ne bez pogleda kroz prozor
buđenje lakoprotežuće toplo mekoputno
glava čista od suvišnih nameta koji su na mene nalijegali u proteklom periodu
možda je tome krivo sunce koje u početku ovog studenog besramno razvlači svoje zrake po mojoj polusnenoj dolini
tih i posve miran grijem se na sinoćnjoj emociji
koja nije samo sinoćnja i ne samo današnja
ona me drži i na mrazovima od čelika i i na saharskoj omari ona je od mene napravila čovjeka za kakvoga sam samo naslućivao da postoji
od izgubljenika u vremenu postao je tragalac
od zakutnog miša rodio se kakav-takav ali ipak lav
od suhe travke izniknu šimšir-grm
pa nek ovo bude oprošteno kao oda mojoj osobnoj bahatosti
ili kako već tko želi
ali ako srce kuca ritmom i snagom katedralnih zvona može samo  i jedino govoriti  - da
i sve mjerljive veličine nazvane vremenom postaju posve irelevantne
jer se ništa ne mjeri vremenom bar ne u meni
možda samo usponom od nekih šezdesetinešto stuba
pentram se i gledam prema gore
i u noge pogledam da ne spuznem
držiš me kao i inače

sunčana strana moga života protegla se u nedogled



bagrem-prut @ 08:36 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 8, 2006





              
             Bila jednom jedna žaba. Nije bila niti zelena niti smeđa. Drugim riječima, bila je nekakve šućmuraste boje.Druge su je žabe iz bare smatrale malo čudnom, jer osim što na tijelu nije imala ni jedne jedincate kraste, imala je i osobit ukus kada je o hrani bila riječ. Dok su njezine susjede, prijateljice, rođakinje i poznanice te supjevačice iz žabljeg pjevačkog zbora, uživale u glistama  a čak i u susjedinim punoglavcima, junakinja ove priče tamanila je leptire raznobojnih krilaca, proždrljivo skakutala za plavim muhama, a najveća su joj poslastica bile ličinke vilinog konjica. S obzirom da su sve te zvjerčice u okolini bare bile rijetke, naša draga žaba, imenom Kreky, bila je prilično mršava.
              No, Kreky nije voljela da je smatraju mršavom, već je samu sebe uvjerila, ogledajući se svakoga jutra u kapima rose na obližnjoj livadi, kako je elegantno vitka i kako joj je karijera žablje manekenke i fotomodela, na žabljim modnim pistama, oko jezeraca pariških, milanskih, rimskih i londonskih parkova - zagarantirana. I ne samo to. Kreky je, baš zbog svoje vitkosti, odlučila kako neće, kao njene školske kolegice Kroky i Kraky, postati plijenom obližnje naseobine roda.
             I tako, dok je jednog jutra promatrala tek obavljenu obvezatnu toaletu, namiještajući se ispred kapljice rose na listu djeteline i pomno slagala tri latice tratinčice posred glave, puhnuo je vjetari u lice joj bacio komadić papira. Bila je silno ljutita što joj je papir skinuo s čela pomno složene latice i tako razljućena htjela ga je baciti što dalje od sebe - kad ...
             Razrogačila je svoje ionako velike oči i od silna iznenađenja nadugačko je isplazila svoj ionako predug jezik. Na papiru je bila otisnuta fotografija prekrasnoga ljudskoga stvora. Instinktom ženke pogodila je kako je riječ o ženi, a zahvaljujući svom čitačkom daru, saznala je da se ta ljudska ženka neslućene ljepote i ljupkosti zove Linda Evangelista. Neko je vrijeme zapanjeno blenula u fotografiju, da bi joj u jednom trenutku, kao grom iz vedra neba, sinula gala ideja. Dakle, naša je Kreky odlučila promijeniti ime u Linda  i pod svaku cijenu biti joj ravnom, ako ništa drugo a onda  u žabljem svijetu. Bolje motreći sliku, uočila je kako je uslikana ljepotica, čak i za manekenke, vitkija no što je potrebno, pa je naša Kreky, odnosno novopečena Linda, odlučila drastično smanjiti obroke.
              Pažljivo je isplanirala jelovnik, tako da u njemu više nije bilo mjesta leptirima i sličnim specijalitetima. Odlučila je zadovoljiti se listovima svježe djeteline. Procijenila je i da bi, ipak, potpuno izbacivanje mesa moglo pogubno djelovati na njene planove, pa je u jelovnik ubacila i jednoga komarca - dnevno. No, nije sve bilo u klopi. Zacrtala si je i zahtjevni program tjelovježbe. Svakoga je dana trebalo opskakati tri kruga oko bare, napraviti deset sklekova, trbušnjaka i čučnjeva i pri tome ne obraćati pažnju na zajedljive komentare cijelog žabljeg življa, inače vrlo napučene bare.
             Čak je i pleme roda sa velikim zanimanjem pratilo jogging naše drage Linde, ali ne zbog zadovoljstva njenim napretkom ili  zbog odobravanja, niti zbog podrške, a bogme ni zbog sućuti  prema mukama koje jedna žaba mora podnijeti kako bi što više sličila svome ljudskom uzoru. Naime, rode su to sve promatrale zbog jednostavne činjenice da su se ostale žabe previjale od smijeha ne obraćajući pažnju ni na što drugo osim na Lindu, pa su tako, jedna po jedna, završavale u rodinjim želucima, a da nisu ni kreknule ni trepnule. Nakon tjedan dana u bari više nije bilo niti jedne jedincate žabe osim Linde, koja je onako izgladnjela, mahnito skakutala okolo - naokolo i svojski se trudila omršavjeti.
              Osmi je dan bio sunčaniji i topliji od prethodnih sedam. Linda je odskakutala svoje obvezatne krugove i onda stala kako bi bolje odmjerila kojeg će komarca dograbiti. U žaru nadmudrivanja s odabranim komarcem, nije ni zamijetila kako joj se nespretnim korakom približava, već prilično ogladnjelo, mladunče rode. Kad se sjena rodićeva kljuna nadvila nad njom, manekenku pripravnicu uhvati silan strah i pomisli: "Ta valjda neće mene ovako mršavu.." U tom trenutku, jedva progutavši jednog slasno debelog komarca, čelo joj se orosi od grozne spoznaje kako su sve žabe iz bare već pojedene i pokuša se utješiti: "A možda ova mlada roda još niti ne zna što su žabe i čemu joj mogu poslužiti."
              Rodić ju je netremice promatrao. Vidio je najštrkljaviju žabu svog kratkog rodinjeg života. A onda mu sine :"Gle, ista Linda Evanđelista!!!". To pomisli, smaže našu mršavicu te se vedro i nasićeno, nespretno odgega do roditeljskoga gnijezda.





bagrem-prut @ 08:57 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, studeni 7, 2006







pod srebrnozalatnom lunom niknula je odluka
večeras nema pjesme
ima razgovor koji je trebao biti vcođen pre desetak i više godina
izgleda da ipak sve ima svoje vrijeme
makar i litre i litre žutoga zlata istekle pokraj nas
u nepovrat
 ili   je ovo bio baš taj tren
kada su neki računi izravnani
i rečeno je kako je dobro da smo tu
u budućnost šaljem zahvalnost
usred  žutog zlata, koje je teklo ,baš po mojim nekim unutarnjim aršinima nekoj izračunatoj mjeri , shvatio sam...  
možda opet, a možda ipak i po prvi put, kako godine ne znače baš ništa u  životnoj slagalici, ako se srca bar na tren nađu, pa bilo i to na tren...
u prošlosti obilježen kao uporišna točka...
živjeli!!!!








bagrem-prut @ 21:02 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare






polako izranjam iz one klimatske vanjske magle
postupno budim mozak
pokušavam ga dovesti u radno stanje iako mu ne ide jutros ni ono trpno
sunce će promijeniti sve i jednostavno na tren poželim biti napolju i lunjati okolo bez nekog zacrtanog cilja
no ovaj će puta proći bez tog uokolnog njuškanja
još uvijek održavam zalihe goriva u sebi toliko potrebne u posljednje vrijeme
naučio sam ih održavati
jedna od bitnijih spoznaja koju sam usvojio tek nedavno, ovako, pod stare dane
a ta je spoznaja više nego dobrodošla u moj svijet neograničenog trošenja samoga sebe kolikogod da živim ritmom koji sam sam sebi zadao i kolikogod taj ritam ne bio prejak jer nikad nisam niti volio brzinu življenja i uvijek sam laganim korakom slobodnog strijelca istraživao svijet oko sebe kad mi se to dalo
kad mi se ne da tada izaberem neko hladovinasto mjesto na kojem ispružim sve četiri  i puštam neka me ponesu kočije skitnje u mojim mislima
predam se tada bez ostatka jer bar u tom trenutku ne moram ispuniti baš ničija očekivanja osim svoja i mogu bez kazne i bez zadrške, barem  u mislima, strasno i punokrvno obožavati
tako upotpunjen mogu krenuti dalje s energijom dubokog udisaja i pogleda koji prati ma gdje bio
bagrem-prut @ 09:44 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 6, 2006







da nisam onaj koji jesam
da nisam onaj koji mogu biti
da nisam snopređi samotar
kašmir-srce
na kojekakvim bih pazarima budzašto razdao
samo tako

da ne mogu ono što hoću
da nemam ono što imam
da nisam orač misli svojih otvrdlih
riječ-kišu
u golo htijenje preobraženu u vjetar bih pustio
samo tako

da ne bujrumim što imadem
da mrakom sam sebi nekad ne posvijetlim
da ne iznalazim pute samohotke nove
akvamarin - oko
u paramparčad vida izgubljenoga  razbio bih
samo tako

stoga
bujrum
uzmi
jer
duh svoj vremenu kradem
u riječi lakokrile ga pretačem
da ostanem onaj što jesam
da tek uzmognem biti koji mogu biti
nerazdan neokovan neobezriječen
tebi i sebi
da bivam
i ne samo tako



bagrem-prut @ 18:12 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare







stvari polako kreću od mutnih prema jasnima
postaju čišće, kompaktnije već i  u svom ishodištu
otvaram polako oči koje bi željele gledati drugačiju okolinu 
no kazujem im kako smo lekciju strpljenje naučili već poodavno i kako sad samo malo valja obnoviti naučeno gradivo
ovaj mutež napolju, koji uključuje težak zrak i niskoleteće oblake, neke nedefinirane sive boje, ne obećaje baš dan za pamćenje
ali takav je kakav je - dan mi je
i uzimam ga sa ponosom čovjeka koji razumije kako je život u svakom trenutku nepredvidiv  i vrijedan svog ostvarivanja u tko zna kakvim okolnostima bez obzira na količinski udio veselja i tuge, ljubavi i patnje, nemira i spokojstva
to kaže iskustvo a iskustvo je nekad onaj, ipak dijelom limitirajući faktor , koji  ipak u potpunosti ne može kazati što mi je činiti
stoga se polako , u društvu zelenog čaja, polako otiskujem od jutarnje obale i "plovim,  miran...i čuvam to što imam..."
a imam puno više no što sam nekad kadar priznati jer mi svijest nekad ne prihvaća lakoćom onu činjenicu kako je sve ono što činim upravo mjera moga života
i ne samo moga
jer trajanje nije samo trajanje
ono je neki aršin  hrabrosti suočavanja i smiješak uhvaćen između dviju bitaka





bagrem-prut @ 09:17 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 5, 2006







konstantin je znao kako se čeka
branko je snatrio kako se budi
mnogi su znali kako se voli
u vremenima nemirnim 
prepunim
pritajenih preburnih života
ogrezlih u bunilo riječi s pokrićem

a ja
miješam
sivo zlatno plavo crno
rukom
oteščalom od mukotrpnog zaustavljanja
vremenskog klatna
naleglog na me
kao olovo što udicu spušta ka dnu
brzotočne rijeke neke

čvrstinom zagrljaja koji ne pušta
dižem obrve
kao što se rebra nadimlju
od iznenadne navale
pomiješanih 
ćutila misli čuvstava

kao zalog svega što imam
ostavljam riječi koje su djelom bile i ostale
da čekanje postane dolazak
da buđenje bude stalno treperenje
da boja procvate bujno
na našim obroncima vremena




bagrem-prut @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare







Probudim se tako ponekad. Onako kao jutros.Sa jednim osjećajem, ni dobrim ni lošim.Ne znam kamo bih ga uopće smjestio. U iracionalije? U pospane budalaštine? U nostalgiju? Pojma nemam.Ali taj bi se osjećaj dao opisati u nekoliko riječi.Volio bih da sam se probudio negdje drugdje.
Nebitno sad je li krevet pun ili prazan.Nebitno je sad je li  u sobi toplo ili hladno. Nebitno je i koji je dan. I stoljeće koje je.Jednostavan koloplet želja u toj misli. Probuđen u svijesti kao nešto što bi moglo promijeniti sve kao što poželite da je osvanulo jutro koje će promijeniti sve. 
Dakako, takvo jutro nije osvanulo. Osvanulo je ono obično, bjelovarsko nedjeljno jutro iza kojeg slijedi isto takvo poslijepodne.Dan koji će iz sebe iznova iznjedrivati gotovo iste svakodnevne stvari koje ne moraju po svojim nekim zakonima obavezno biti obične, ali ih jaki navikom nekada sami činimo takvima. Poražavajuće preobičnima i lišenim svake želje za mijenom, koja je iako jedina na svijetu ogrezla u svojoj stalnosti, ipak kakav-takav podstrek da se ne slomimo pred naletima racionalnih i iracionalnih svakodnevnih nam putešestvija.
Neću pustiti tu želju danas.Ne dam da ovaj osjećaj ode ma koliko bio težak i ubojit. Lijep je.Bez obzira na...
A osvanut će i jutro koje će promijeniti sve.Osjećam mu miris.Kao miris kave koji me prenuo iz snatrenja.
Osjećam mu dodir. Onaj dodir koji iznenada kaže:"Vjeruj, dobro je..."
I vjerujem
I dobro je.
Aferim!


bagrem-prut @ 10:24 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, studeni 4, 2006







Dragi Senade!
      Postoje ljudi koje upoznamo jednom i onda se potrefi da ih ne sretnemo nikada više. Ne bih volio da ovo poznanstvo prođe tako kako sam sada naveo mada smo se susreli posve slučajno ali i sa svrhom i razlogom.
       Mjesto radnje: preku puta Inat-kuće.
       Sarajevo...
       Grad koji sam oduvijek u svom srcu imao kao vlastiti znak za želju upoznavanja.
       Kao svijet koji osjećam i bez da ga imam pred sobom kao na dlanu.
       Proveo si nas Čaršijom i Mahalom, ćuprijama, uz bogomolje.Vukao si priču. Onakvu kakvu nismo ni sanjali da ćemo čuti.Dao si nam time ključe Grada. Ponudio nam ljepotu a mi smo je bili spremni uzeti srcem i očima.
       Žao mi je samo što nisi mogao biti s nama kad smo sinoć lomili, lomili i konačno zalomili.Neki su, poput mene ,osim što su lomili - i prelomili.Pozitivno prelomili.Kad se večer kreće na nekom čudnom putu između suza, pjesme, pića i plesa, sasvim sigurno znaš kako izgleda takav lom.
        A zalomili smo...Opako...Opakije nego ikad - bar ja...
        Moram jednom svom prijatelju kazati kako mi mora pisati certifikat kako više nisam Bosanac - pripravnik.Položio sam ispit: Kažu - s odličnim...I teorija i praksa...
        Eto ,Senade. Ne znam hoćeš li ikada naletjeti ovamo i hoće li ikada ove riječi doći do tebe.
        Velika hvala što si me upoznao s Gradom ispod Trebevića s kojim su mnogi rasli zajedno i sanjali sne.
        A meni nešto govori kako ovo nije zadnji susret  sa Sarajevom.
        Vratit ću se, jednog dana...
        Hvala i Tebi i Gradu.







bagrem-prut @ 23:16 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 2, 2006







srce je kucalo u visini očiju
treslo je zjene
štropot nabijenih udisaja
kao na normu

presahnuo dah
u ostakljenim pogledima
inatio se bol
prerezan
naživo

po vododerinama 
misli popadale sa svojih litica
grčevito se držeći stijenja
nokte izderale
kožu ogulile

...........

čuvam onu veliku vatru
pred vratima 
snovitih dvora

čuvari kule ne spavaju
bdiju
nad onim 
što je jedino preostalo

ljubav




(prijevod:
riječi su kao vatra
mogu i ugrijati i opožariti)


bagrem-prut @ 18:03 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare







Ne volim ovakva jutra. Od njihovih samih početaka ih ne volim. Od otvaranja očiju prepunih težine.
Od trenutka kada na mene navale odmah. Ne daju mi ni da zraka udahnem.Ni da kavu u tišini popijem.Niti da posložim i svoje tijelo i svoju misao.Nego odmah - opleti...
A baš je tako krenulo. Muka po bagremu.I nije to davno bilo.I nije ni tako rano.
No ja sam se težak i snom nenasićen probudio sav nekako nemiran. Nemojte pitati zašto.Jednostavno - nemir.Ne znam ni sam odakle.Ne znam mu ni ime.Ni uzrok.Ni razlog.
Zapravo, nije ni nemir.Više je neka tinjajuća gorka slutnja.Kao da sam razgrizao bayerov aspirin pa sad gorak okus izapirem čime god mogu.
Jest, napolju je sunce.Izniknulo na nebu nakon jučerašnjeg potopa.
U tom blještavom jutrenju, koje nije  prvi puta takvo, pokušavam glavu okrenuti na pravu stranu. Nemirnog lava u sebi ukrotiti. Granice kaveza posve preuske. Inače na njega navikao.
No, jutros je kavez premalen, a srce prenepokorno a da bih dalje napisao koju pametnu. Jer, ma koliko pametna, ona trezvenjačka misao uzmiče pred slutnjama za koje ću tek kasnije vidjeti koliko su iracionalne.
Ili možda - nisu.


bagrem-prut @ 09:09 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 1, 2006






Probijao sam se kroz gustu kišu.Nebo kao da želi nadoknaditi sve klimatološke propuste upravo proteklog, predivnog oktobra. Vode do koljena. No, nije mi smetalo. Da sam debelo mokar, opazio sam tek kad sam, u pauzi između dvaju tihih hodočašća, sjeo kako bih se ugrijao kavom. Nisam primijećivao jer mi je mozak bio okupiran drugim stvarima za razliku od prozaičnosti koju nudi kiša.

Kroz svijest su mi prolazili razni blicevi.Svijetli i tamni.Gorki i vedri.Mutni i bistri. U svakom je bio poneki od mojih onostranskih meleka.Bake, djedovi, otac...Svaki od njih razmrsio mi kosu, leptirasto poljubio, zagrlio, šapnuo koju lijepu besjedu...Ne, nisu bili nimalo hladni...Bili su vrući od čežnji i grozničavi u žurbi brzometnog odlaska.Jedan bljesak oka - jedan melek.

A cijelo me vrijeme  u tim mojim mislenim vratolomijama pratio moj ovostranski melek. Mehak kao pamuk i postojan kao vrijeme.Odnio mi je misao prema naprijed.U dolinu u kojoj srce pouzdano zna kamo pripada i u kojoj svaka sreća postaje općim dobrom.U svijet u kome je dom tamo gdje je i ljubav i gdje četiri zida, ma koliko osamljenički odzvanjala tišinom, čuvaju i šapat i pjesmu sretnih iskara izniklih iz ,snova prepunih, bistrih očiju.






bagrem-prut @ 18:13 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare







Kroz kapke probijaju oblaci.Gustopaučinasti.Mutni.Iza sebe ostavljaju suh, mogućnošću kiše zamrljan trag. Dan po sivilu sasvim primjeren početku studenog.
Očekivanja mi posve nedefinirana.Morao bih se odraslo i  samostalno pomiriti sa nekim zadatostima današnjeg dana ali na svoj način.Zato i pišem ovo jer ne želim i ne mogu više slušati već višednevnotrajuće litanije o današnjem danu i što i kako se učinilo.Ne mogu to.Nisam to nikada niti mogao.Muka mi je od cijelog tog morbidarija.Od jednim dobrim dijelom lažnih emocija i lažnog sjećanja.
Sa mrtvima sam se uvijek susretao onda kad sam osjećao potrebu utanačiti taj susret.Ne treba mi zato Dan mrtvih da pokažem koliko mi je stalo i koliko osjećam i koliko novaca imam.I odnesem uvijek na današnji dan, tamo gdje osjećam, koji cvijet i u kući ne pričam o tome.Jer mi to blentavo pripovijedati.Kao da netko misli da čin postavljanja buketa cvijeća ima veze sa mojom unutarnjošću.Hoću reći, ima veze sa mojom nutrinom i mojom potrebom, ali ne na datum za koji će netko odrediti kako se tada to radi.Već onda kad moje srce kaže:"Tata, bako, djede, evo me...Tu sam..."
Do tada će mi sve ovo i dalje (nek mi bude oprošteno, jer ničiji osjećaj ne želim povrijediti) ličiti na neki morbidni diskoklub s ukrasima i lajt šouom, kad smrt prestaje biti intimni trenutak i onoliko je javna koliko to pretrpana američka kultura mrtvih nalaže.Tome se ne želim podrediti.Želim da moj susret s mrtvima bude moj.
Ne, ne želim biti dio te kulture.Otići ću podvečer.Sakriti se u mraku Sv. Andrije i Borika.Svoje ću misli podijeliti s njima.S onima koje volim.Kojih više nema.Odlitanijati svoje neke molitve.Srce stisnuti u šaku desne ruke.Pokloniti se sjenama kao što to činim uvijek kad za to imam potrebu.





bagrem-prut @ 10:22 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.