Nitko da ne dođe do...
onako_usput
Blog - studeni 2011
petak, studeni 25, 2011

    

      Polako se bliže blagdani na smjeni dviju godina. I nekako mi se čini da se , kako mi godine odmiču, blagdani primaknu brže no proteklih godina. Subjektivan osjećaj, naravno.

    Kako se blagdani primiču, polako počinjem razmišljati o činjenici kako je blagdansko doba vrijeme darivanja i kako treba promisliti što ću kome darovati.

     I onda, već na početku promišljanja – zastanem. Zagledam se u sebe i u ljude oko sebe – obitelj, prijatelje, znance, neznance...

   Nebitno je kakva su vremena, kad je bilo kakva prigoda darivanja u pitanju. Ovo predblagdansko doba je prema svim pokazateljima ekonomski najnepovoljnije u našoj zemlji od njezina osamostaljenja. I kažu kako prave nevolje tek dolaze. (Znam se našaliti kako kod nas zapravo ove svjetske recesije niti nema jer smo mi već dvadesetak godina u svojevrsnoj ekonomskoj krizi...)

     I onda shvatim, da zapravo nikada, pa tako drugačije neće  biti niti ove godine, nisam niti mogao niti želio trošiti blizu ili preko granica vlastite financijske izdržljivosti. Uvijek su to bile neke sitnice: slatkiši  i voće, tu i tamo neka igračka za klince članova obitelji i prijatelja, za članove uže obitelji neka korisna sitnica...

     Gledam već godinama, naime, u što se polako pretvaramo. Između ostaloga i trgovački centri su izmijenili naše živote. I sam se ponekad zateknem pa ponekad i podlegnem iskušenju utroška na nešto posve nebitno i nevažno zbog trena u kojem mi se to učinilo i lijepo i zgodno i važno i potrebno.  I onda se lagano napsujem i bude mi lakše kad shvatim da nisam niti jedini niti prvi, a bome – ni posljednji. Međutim...


     Kažemo – nema se. Kažemo – teško je. Kažemo – propadamo. Jednim nas je dijelom upropastio navodno nepoznat netko, jednim dijelom poznat netko, a jednim dijelom – učinili smo to i sami sebi, koliko god sami sebe poznavali i nepoznavali. Pogledajmo što samo činimo za dječje rođendane, krštenja, krizme. Padaju fotoaparati, zlatnina, računala, prijenosna računala, dizajnerska odjeća, a kasnije dođu motocikli, skuteri, a u nekim slučajevima – stanovi i automobili. Ponekad se možemo tako „isprsiti“, najčešće idemo do donje granice izdržljivosti, a često – debelo preko te iste granice. Mora se, trebamo se pokazati, jer, brate mili, i drugi će se pokazati pa što bismo mi bili lošiji od drugih, što će ljudi misliti i tako dalje i tako bliže...To više nije polagan i siguran put u podebljane glavobolje, već iznimno brz i efikasan put prema propasti.

     Bliže se blagdani. Pokušajmo biti racionalni. Članovima svoje obitelji i najbližim prijateljima ne moramo se dokazivati poklonima. A one, kojima se moramo pokazati, tko šiša. Poklonimo sebe uz sitnicu koju smo kod nekog malenog trgovca kupili. Poklonimo vlastiti rad, bočicu zimnice (pekmeza ili  meda, recimo...), načinimo nešto vlastitim rukama...Bit će odsrca i tako će biti shvaćeno. A zapravo je najveća nagrada, koja može postojati, onaj uvijek neponovljivi osjećaj zajedničkog obiteljskog  božićnog objeda, pa makar na stolu bili samo kruh i sol.

bagrem-prut @ 17:34 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 20, 2011

u posljednje vrijeme prečesto i preintenzivno mislim na tebe

toliko čistih misli na okupu odavno nisam imao i vjerojatno sam i zbog tih misli i zbog tebe postao čak i bolji čovjek

iako se podruku s tim mislima ponekad zavuče onaj znaš već koji nemir

ostavljam ga negdje sa strane onkraj zida sagrađenog samo za obranu od  tih nemirohvatica

u posljednje vrijeme  tako prihvaćam ordinarno bezteblje mada znam da će ta varijanta sizifovskog stanja duha potrajati nekako posve nedefinirano dugo i vrijedi nadati se kako je većina tog svakolikog vremena iza mene

u posljednje vrijeme i nemam ti reći što drugo do da je ljubav prema tebi jedno od mojih posljednjih utočišta i da znam kao što i ti znaš da se još jedna godina okončala i da slijedi tko zna koliko i tko zna kakvih dana ali da ne trebaš brinuti

znaš to kao i ja: proći će

kao uostalom i sve ovo što prolazimo u posljednje vrijeme




bagrem-prut @ 16:42 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 7, 2011
 

znaš onu priču o lošem  danu
 koji je zapravo dobar
i obrnuto
i znaš da uvijek postoji način
kako se ne utopiti u onom lošem
(u onom što je dobro možemo
ionako
biti stalno utopljeni)

i onda fino
izbaciš
gotovo raskuhanu furioznost
i tako
se nakon svega
opet
malo bolje upoznaš

i ne samo sebe

 

 

bagrem-prut @ 16:48 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.