Nitko da ne dođe do...
onako_usput
Blog - veljača 2007
srijeda, veljača 28, 2007







- Pogledaj se kako izgledaš...!!
  Pogledah lijevo, pa desno pa pred sebe.Tk o se oglasio?
- Kao prvo, kaže se dobro jutro...Pa makar ti jutro i ne bilo dobro.Pristojno je, ako ništa drugo...
- Jebe se meni je li dobro ili loše.Meni svejedno.Osim toga, otkako postojim nitko me nije naučio lijepom ponašanju  - pa nećeš ni ti.
   Šutio sam.Nije mi bilo do svađe.Sav krmeljav tražio sam uopće neku trećinu razloga da otvorim oči kako valja i bez kave za koju ionako nemam vremena.Zaspao sam.Gluhog kakav jesam mobitel me nije probudio.Dakle, bolila me neka stvar izgledam li dobro ili loše kad sam ionako znao kako izgledam.Nitko mi to nije trebao reći.
- Izgledaš grozno..Pogledaj se.
- Ma koji kurac ti znaš kako izgledam...Tko te je uopće pitao za izražavanje mišljenja.
- Vidiš, sad si ti i više nego nepristojan.I mene ne pitaju.Ja govorim kad mi to padne na pamet.To što ti nikad nisi čuo što ja govorim - tvoj je problem.Pih, uostalom pogledaj se kako izgledaš...Hihihihihi...
   Osjećao sam kako crvenim. Ujutro inače nemam razvijen dar govora i ovo je bilo više nego previše za moje mentalne sposobnosti i moć rasuđivanja.Pogled je sijevao.Oči bi ubijale.
- Hehehehehehe...Vidi ga kako je pocrvenio.Ajd ne ljuti se.Opalit će te infarkt pa ćeš se strmopizdit ni kriv ni dužan.Ipak, stvarno izgledaš ko smrt na dopustu...
- Mislim da je bilo dosta. Ne moram to trpjeti.
- Točno!Ne moraš...No ako ti kažem da ti mogu pomoći....
- Ti? Meni? Pomoći? Ajde begaj, kako ti meni možeš pomoći? I što ti uopće - vidiš?
- Hah, da si malo pametniji - znao bi.Glup si i zadrt kao i velika većina staraca tvoje dobi koji ionako vide i čuju samo ono što žele vidjeti i čuti.Još kad ti kažem...
- Ma što ti znaš?Nemoj, žuri mi se...
- Znam da na glavi imaš pet sijedih više nego jučer i da su ti na bradi nikle još tri dodatne sijede.Sveukupno ih na bradi imaš 123 a na glavi 12 456.Dvije bore više oko usta.Premalo se smiješ.Ajde de, novi zubi su ti skroz ok, priznajem.Ali, ako ti kažem da je jučer ostao zamijećen velik prišt na lijevom, znaš već čemu...Hihihihiiii..A zbog toga ne možeš ni sjediti kako valja...Buahahahhaha..
   Sledih se.Jebemu, stvarno zna.
- Nisi fer.Ovo je izdaja.Štoviše - ucjena.Govori.Kako mi možeš pomoći. Ali brzo.Kasnim...
- Da se nisi toliko svadio već smo mogli biti gotovi...I nije ucjena.Bit ćeš mi zahvalan.
- Čekam, pomaži.Iako ne izgledam ko smrt na dopustu.
- U redu, ali moraš mi se ispričati.Štoviše zakleti se kako više nećeš biti zločest prema meni ujutro.
- Opet ucjena.No, ok, kako mi se žuri - zaklinjem se.Neću te više psovati niti se svaditi s tobom.Sad - pomagaj...
- Nema tu puno pomoći.Umij se, počešljaj i operi zube...
  Pozelenio sam.Toliko riječi oko onoga što sam i sam namjeravao napraviti..Podigoh ruku.Udarac je bio gotovo precizno plasiran.Zaustavih nasilnika u sebi na par centimetara od cilja.
- Stani!!!!Sedam godina nesreće ti ne treba...
- Ne treba znam..Idem sad...I ne gnjavi me više...
  Tišina...Polako krenuh dalje i htjedoh zatvoriti vrata kupaonice za sobom.Začu se smijeh.Moj sugovornik se tresao od smijeha...
- Ajd,  bog...ugodan dan želim.Bilo mi je zabavno...I, da, čekaj malo još, samo malo...
- Ma reci više...Žurim...
- Hehehehe, baš ti je dobar onaj prišt na lijevom...Znaš čemu....Hahhahahahah...
 Bijesno zatvorih vrata.
 Mrzim jutra.
 Mrzim žurbu.
 Mrzim zrcala.Posebno brbljava.

  


bagrem-prut @ 18:48 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
utorak, veljača 27, 2007






skutren
na izvorištu riječi
        kapljastom
                        tihomlaznom
podno srca
           onkraj uma
ne puštam
ih u beskraj
odmah
                  kad dozore
                                         rumenilom zriobe 
                                                             preberićetnog okusa
zlata

samo malo
            nek moje budu
                                 samo moje
                                                      moje

u sebičnosti se zabunim

                  i tvoje
                                       samo tvoje
                                                            tvoje

jer
                        kao da su
                                              moje



(Sa tvojeg izvora, moja se dusa napila,
zedna tvojih godina...)


bagrem-prut @ 18:09 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 26, 2007







voljela si me izjutra
nježno mazno koketno meko
a opet čvrsto i odlučno
tvoj obris u jutarnjem zrcalogledu odavao je posvemašnju tvoju pripadnost meni
tvom bogu kojeg si obilježila bar ovoga jutra

da mi se hoće dopustio bih da me voliš svakoga jutra
ali nešto u učinile godine ponešto nemar
odbijem te nekad od sebe
nisi uvrijeđena
znaš da će opet doći i tvoj red
nezamjenjiva 
mada ne u potpunosti

strpljivo čeznutljivo šutke pokorno  i one druge čekaju moj  jutarnji poziv pokret rukom da se posve vedro i s prizvukom navike oviju oko vrata i ne puštaju
stisnu se poput pažnje željnog djeteta
znadu kako volim

a nekad nemam dovoljno volje ni želje za takvom pomalo opterećujućom ljubavi pa samo lošom noći ubijenih očiju i izmamljenim smiješkom prijeđem rukom po nekoj od vas
pomilujem te osjećajem ostavljanja ljubavnice na kraju nekog poluslučajnog susreta u hotelu motelu kolodvorskoj restauraciji
nijedna od vas ne zamjera takav tihi znak odbijanja jer zna da će možda već sutra ujutro volja i želja prevladati  moju današnju mrzovolju i ljubavničku nevoljkost

i dok jednu od odabranih predvečer vraćam k ostalima zajapurene od sreće u tihoj tami pažljivo slušate dnevnu priču prepunu ljubavnog zanosa
kao iz tisuću i jedne noći
usnete
sretne
znajući da je sutra novi dan
gotovo ka scarlet

svilenaste maznomekoputne

kravate










bagrem-prut @ 17:39 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 25, 2007








i kao da sam
podigao vesla
uspravno
nek 
nad barkom vremena 
usporenom mirnim uzduhom vode
stoje
pod zvijezdama

otrah umorne oči

voda je 
mrmorom mirnim blistala
zvijezde ljubila
širokim zagrljajem

noć i ja
slušamo
nikad zamuklu
pjesmu vremena

mjesec se razli pučinom

zapjevah s ribama 
uziban tišinom
očima prepunih 
poniznog divljenja
brojao sam kristale
istrešene nasumice
na plododarnim
gostoljubivim
nebesima

jedna je padalica
sa sobom
odnijela moju želju

prema naprijed







(...procitaj me do zadnje strane ti....
           i znaces da si najbolje do sada
                                                 sto su prsti dotakli....)






bagrem-prut @ 17:20 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, veljača 24, 2007








otvorio sam uzavrele oči umorene nesnovitom tamom
niz njih je blago kao da zna kako su se noćas sudarale s mislima i bijelo okrečenim stropom posivjelim u tami četiriju zidova kliznuo poljubac sunčani

ni žilasta krv bjeloočnica nije mogla odoljeti pozivu na hladnoću tuša
tijelo se protreslo od udara hladnoga buđenja a zatim opet umirilo pod milujućim mlakim kapima
vretenasto sam se presavinuo i pustio neka me nosi jutro obučeno u šalicu taman kako treba gorke

ulica je ponudila uobičajenu subotnju sliku poluvreve
olijeno prijepodne što gura kolica između polica nekog trgovačkog lanca isprekidano dobardanželim relativno iznuđenim osmijesima i pozivom na espreso
pristadoh nevoljko ali zov kave bio je jači od nevoljkosti
a u principu nisam ni imao priliku kazati ne onako uhvaćen i priveden

gusto pjenušavo gluho zadovoljstvo
nisam slušao jer nisam ni mogao slušati
monotonija uštogljenog glasa nije govorila ništa osim naučene preforsirane ljubaznosti
sindrom jehovinih svjedoka mi je obilazio misao i vjerojatno mi je lice pokazalo što osjećam
dosadu 
pokvarenu ugodu kave 
promatranje lijenopodižućeg dima u vakumu između tuđeg glasa i moga mozga 
nestrpljivost da pođem gurati kolica
bit ću  optužen kao sugovornik nedostojan brige za bližnje jer me ne interesiraju police osiguranja

poželih zapakirati kofer
sjesti na neko prometalo
odvesti se nekim noćnim vlakom prema srceodlučujućem odredištu

ni vlaka
ni stanice

nek odlučim javim telefonom pa barem u ime starih vremena i tako mu treba zadržati posao koji je jedva nekako dobio istina prekoveze ali šta ćeš danas su takva vremena i bar bih ja trebao razumijeti kako je teško nakon što je loše planirani posao zahvaljujući nekom drugom neslavno propao kao što mu je i sve u životu inače propadalo i bivša nesuđena punica je eto gadura od žene koja je izvršila desantnu urotu na njegov kristalno čist život i nakon što se liječio od tristodvadeset i dva sloma živaca ali neka ne zamjerim ako je nešto bilo tako loše kao što mu se na tren učinilo jer eto ljudi smo

da budem
uopće se  ne sjećam tih nekih  starih vremena jer se niti nemam čega sjećati

da da javit ću se
promrmljah
kaufland je bio moj


bagrem-prut @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, veljača 23, 2007







ova se veljača nekako ljubavnički prekoketno povlači po zakucima vremena s nerođenim proljećem
čas tiho čas glasno začuje se njihov ljubavnički uhit ižđikao iz otopljele zemlje
rasuše se celzijevci ulicama i travnjacima lijeno poput mačke na prozoru
nabubrilo sunce u dvokoraku sa istočnjakom

prošao sam gradom kao i svakog dana promatrajući igru vremena i svojih poslovično osrednje dugih koraka
ni lijen ni maran vrtio sam koracajući neke svoje svakodnevne filmove odavnim scenarijem otpočete
beskrajni u svojim događanjima nekomplicirani u svojim sadržajnostima klizili su vrpcom moje svijesti uobičajeno meko i bez otpora
glava se gotovo posve bezvidno okretala lijevo pa desno kako bi tijelo moglo prijeći glavnu gradsku rally-pistu
tek toliko
reda radi
bez svijesti o vozilima prolazećim ljudskim fasadama i očajno oblikovanim izlozima

klupa je mamila
ispod gole lipe golub je pobirao mrvice nečije sirotinjske užine
sjedoh
pripalih
otpuhnuh

misao je bila puna i savršena u svojoj cjelovitosti
kamenčići pod mojim stopalima zaškripali su nečujmom suhoće
dim je se vinuo prema gore

zatvorenih očiju srknuo sam zamišljenu tursku 
i nasmiješio se




(...Ostao sam sasvim sam da ležim na suncu,
ja cekao sam da dodes iz snova i pružiš mi ruku. )






bagrem-prut @ 18:13 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 22, 2007







posve je nelako ostati svoj 
u vremenima kada ti okolina na svoj način nudi mogućnost biti netko drugi 
netko kao okolinska spodoba iz epp programa ili američke bižuterijske tvornice snova
neka hodajuća vješalica s milanske modne piste
kao netko tko pokušava pjevati njišući se zamamno u iluziji slave ili tko zna čega

posve je nelako ostati svoj u poplavi ispisanih redaka na blogu u novinama časopisima žutim i onima koji misle kako nisu žuti
nelako zato što nas mame tuđe riječi misli ideje koje onda svjesno ili manje svjesno modificiramo kao svoje nesvjesni kako smo vlastite živote žrtvovali na oltaru nečega što ljudi pompozno nazivaju potrebom za slavom
koliko god da svi trebamo priznanje za ono što činimo
neki misle kako nisu učinili ništa strašno jer na koncu konca sve je zapisano u bibliji ilijadi i odiseji
složili se mi s time ili ne - tako je
ostalo su autorske ideje iskustva razmišljanja o životu svijetu ljudima
manje ili više uspješne
originali su rijetki epigona je puno

nelako je ostati svoj i živjeti svoju životnu priču
onakvu kakvu smo sebi zacrtali
izbjegavati vješto scile i haribde svakodnevnih mijena i pratiti sebe kao original životnih pretvorbi
znati kreirati sebe
ne kreirati druge
ne kopirati druge
rekoh originali su rijetki a epigona je mnogo

vještina i ljepota naših malih života je u našim sposobnostima da ih kreiramo kao svoje koliko god je to moguće
i kad vam se na tom putu kreacije pridruži netko tko diše s vama istu kreaciju a opet ostaje svoj tada je to najveći životni uspjeh koji možemo zamisliti 
lišen svjetala pozornice i aplauza gomile fotografiranja paparazza i života uz bodyguarde iskežene poput pitt bullova
u toj ljepoti smisao imaju iskrenost ljubav razumijevanje pripadanje

nelako je do toga doći
krvav je put do toga
ali vrijedan svake kapi znoja svake suze svakog krvnog tjelešca što kroz nas protiče
nelako je
ali znači slobodu

imam tu privilegiju kako mogu potpisati ovaj tekst kao i sve ostale koje sam iza sebe ostavio -  ljubavlju i slobodom
na tome sam zahvalniji nego na bilo čemu drugomu
jer trebalo je pronaći životne sudisače suputnike
tebe prije svega
a to je bilo posve nelako













bagrem-prut @ 17:49 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 21, 2007








svatko od nas živi na način kako to najbolje zna i umije
predan onome što čini u većoj ili manjoj mjeri
stvari događaji zvukovi mirisi boje vanjska fasada
o tome mislimo
kroz to živimo

ljude kroz svoj život i  prihvaćamo i tjeramo od sebe
neke kao nužno zlo
neke kao trenutak koji se ponavlja a niti mi se više ne želimo u tom trenutku vidjeti
a neke kao trenutak ljubavi pretočen u trenutak bola jer od svega neće biti ništa do li taj trenutak
tiha sreća zamiješena s gorčinom slamanja vlastitog srca
puštamo ih neka idu tamo kamo ih srce vuče svjesni da u našim životima uz njih  za nešto više od trena nema mjesta uvjeta nade
tako svoje voljenje dovodimo do apsurda
kažu nam tada  kako smo kukavice i kažu kako volimo patiti mazohistički usrdno i da nam ta patnja malo pomalo postaje zaštitni znak 
nešto kao spiritus movens

a zapravo živimo dane s posvetom
posvećeni nekom bliskom ili dalekom stvarno živućem idealu dajemo sebe ne misleći toliko o sebi koliko o voljenom biću
usredsređeni na ljubav koja nas ma kako to apsurdno bilo usrećuje u svojoj punini imamo snage ići naprijed do onoga trena kad se put završi i kada možda postoje samo još kozje staze duž životnih vrleti a rijetki će ići dalje bez obzira na sve
netko će reći da tako zaboravljamo sebe

no kroz dane posvećene tebi živim sebe
u njima svakodnevno pronalazim uzroke svega 
razloge za sve
istinu o svemu čeg se taknem
što pomislim
što živim
govorim




(...K’o brod u boci putujem i  necu stici nikamo...
jer predobro se poznajem da bez tebe bih mogao...)





bagrem-prut @ 17:31 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, veljača 20, 2007






u najedralu bujnost nebeskog modrila zalijetale su se ptice
sudarale se sa pamučnomehkim oblačcima
nadglasavale se s jekom svog kliktaja odbijenog od zlatnožute istočne lopte
crvenjelo se obzorje mirno u raskošju jutarnjeg bunila

a ja sam stajao kraj prozora
udisao jutro bestebno kao i mnoga jutra dosad
mrak se rasprskavao u tisuće sitnih noćnih zlogukih utvarica koje su se posakrivale ukrošnjama golih stabala

gledao sam svijet nakon noći kakvu poznajem milenijumima
očima uzavrelim od nesna
nesnosno žuljevitim
pio sam zrak oporo  usnama sasušenim bezbrojem cigareta umrlih samo u jednoj noći

blažio sam srce pjesmom ukopanom u misao i žeđ za snom  gasio šalicom grozno potrebne gorke
vrijeme od sna je prošlo u ishlapjelom dimu cigarete i u svjetalcima ispruženim preko susjednog brijega

iza uha napipah krljušt zlatne ribe 
ispod miške izvukoh pero ptice zlatnokrile

a samo sam
samo sam
samo sam

budan sanjao



 

(U svakom ne'ko brine ...u svakom ne'ko cami...
i stignemo pred vrata ...al' bojimo se uci...)

bagrem-prut @ 18:08 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 19, 2007






nikada nije lako pokopati svjetove koji su ostali negdje iz nas
nekad i sebe moramo odvaliti lopatom po glavi da bismo shvatili kako je to pokapanje nužno inače ćemo otići u vražju mater a ono neželjeno će ostati carevati i mimo nas
kao što ti čuči sa strane i mimo nas kad vreba iz prikrajka iz nekog životnog gustiša

nekada nije jednostavno oprati svoje prljavo rublje niti ga već oprano i posušeno pospremiti u neku dobro čuvanu škrinjicu
još na mokro može doletjeti komad blata gruda stajskog đubriva ili se za njega zalijepe govanca zunzara koje samo očekuju čistoću da i one budu što čišće
šta ti je higijena

ponekad je teško i vlastiti prag pomesti jer svakog dana netko obija te iste pragove pa nezadovoljan ustukne pred zatvorenim vratima
nekad pakla a nekad raja
kako kada

ne dam uvijek u svoj  raj
ne dam nikad u svoj pakao
moji su 
voljeni i nevoljeni
pa tako pometam perem pokapam
trudim se ništa u susjedovo prebaciti
niti gledati susjedovu avliju basamake kapiju
zanima me moje

ipak navika podjele lijepoga i ružnoga sa dragim ljudima ostaje
no moramo se silno voljeti da bismo mogli prevruću juhu kusati
lipteću krv brisati vatreno čelo blažiti 
lomove longetirati 
mozgove u stanje prohodnosti stavljati 
čaše razbijati 
kristale licem sakupljati u bočicu poput najvećeg blaga
zajedno piti zajedno plakati zajedno se smijati

o da voljeti
bez primisli
bez dvojbi
bez rezervi



(...jer niman postole... da u njima krenem... kroz tvoje snove...)





bagrem-prut @ 17:40 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 18, 2007







možda svaki dan ima mogućnost za bajkovitu pretvorbu
kao što od žabe postane princ ili princeza tako bi i od dana trebao postati - san
samo - žabu treba poljubiti
a što učiniti sa danom

a ne možeš poljubiti dan

ili možda možeš
zatvorenih očiju i tijela obujmljenog vlastitim rukama
pa zagriješ dan toplinom vlastitog daha i nježnošću zamišljenih oblika boja zvukova misli pokreta treptaja kovitlaca smirenja
pa se dan oblije sa malo modre malo crvene malo resko tople žutozlatne

tada dan poljubi tebe
zahvalnošću utješene patnje
tišinom unutarnjeg zvuka drage melodije
dosanjanim dodirom
namireni osjećajem trenutne topline fascinirani preobrazbom možemo krenuti naprijed
okrilatjeli opernatjeli kristalnooki burnosrdni osmijehom ugrijani

sve dok nam se opet na putu ispriječi - žaba





(...doći ću ti u snovima...kada noć proguta dan...)






bagrem-prut @ 17:25 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, veljača 17, 2007







vjetrom ohlađen grad ponudio je sebe kao priliku da se u  njemu lice ohladi od najedrale mislene hereze
nijedne posve pametne misli i nijedne posve solidno sročene ideje
bar onako
kao što bi trebalo
ali valjda je danas dan u kojem u gradu očišćenom od ljudi mogu susresti samo vjetar ili februarom posve zaokupljen mačji ili pseći par
subota pomalo uzdrhtala u potrebama da se bude negdje što dalje od ovog mjesta za koje me veže svašta a što dulje u tom mjestu tapkam izgleda mi da me ne veže ništa
varka uma ili varka osjećaja
ili samo jedan tako naoko pažljivo sastavljen dan u kojem kaotično poslagane minute rečenice i misli buše mozak pa se iz njega slijeva ono nemoguće i ono tajnovito

zahvatih udar vjetra ljevicom pa desnicom
dodirom vjetra sam poželio sukladno teoriji kaosa i lepeta leptirovih krila u amazoniji koji uzrokuju orkan na pacifiku odaslati dašak srca nekamo daleko daleko

ustuknuh
vjetar se poigrao kaputom granama papirićima

kava u obližnjem subotnjem bircu bila je opora  teška tiha 
kao da su zvuci iščeznuli u trenu u kojem je mogla igrati samo jedna opcija

a nije





(izvor: http://www.venoe-billedvaerksted.dk/pictures/MaleriB.jpg )

bagrem-prut @ 17:45 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, veljača 16, 2007







ispratih 
uplašenu pticu
lukom očiju
ispod poškropljenog neba

u njedrima oblaka igrala se kiša

prevarih svoje vrijeme 
kamenčićem
                                              guranim ispred koraka
u tom sam trenu
bio
             dječarac
                                                   što natjeruje limenku 

smijeh kapi u žljebu
            vjetrovita polka
                                                          u mojoj raskupusanoj kosi

i kao na onoj drugoj vrpci
                negdje
                                                   na pola puta do sna
vidim
                   tebe



(...sjena mi je lice prekrila i s neba se je misec primaka...)



bagrem-prut @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 15, 2007







okrenemo se i  vidimo
iza nas vremena ona dobra i loša
trenuci sreće i ushita
sati sumnje i sati bola
crvoliki repoliki zmijoliki

okrenemo se i vidimo
lica kojima možda više ne znamo imena i ne znamo s koje su se police sjećanja spustili
poglede  u kojima smo nekad davno tragali za vlastitim odrazima više ili manje uspješno
ugašene vatre koje smo palili vjerujući kako ćemo se ogrijati i grijati se dugo

okrenemo se i vidimo
izbrisane tragove onih koje prijezir pomalo gricka i paučina zaborava obavija
bačve s katranom i vreće s perjem koje su neki pripremali za nas
žezla kraljevska koja smo podarili voljenima kako bismo zajedno kročili kroz vrijeme pravednika istinoljubaca volitelja

okrećem se rijetko jer  vidim ono ispred
konje salaše hlad bagrema
mir
zvjezdovito nebo
sretne oči





(...Poljem ravnim pustit ćemo vrance,
neka bijesno lete neprestance...)




bagrem-prut @ 17:55 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 14, 2007






Odiseja je počela otprilike u vrijeme u koje i započinjem ove redove.

Pripremni radovi bili su obavljeni davno prije.
Otac i majka su krenuli na petnaestminutno putovanje kroz neočišćene snježne smetove.Usput se majka nekoliko puta na toj sudbonosnoj šetnji solidno ispovraćala.
Lijepe li uspomene na mene...

U osam ujutro konačno sam izručen urbi et orbi.Vele da sam kmečao vrlo grleno mada ne dovoljno sadržajno.Jebi ga, već sam tada bio u najmanju ruku - osebujan.

Kojih mjesec dana kasnije vračevi u bijelim kutama izrekoše nam svima proroštvo prema kojem će biti najveće čudo doživim li šest mjeseci.Mislili su da ih ne čujem.No, čuo sam ih i pmislio odmah kako ću im ja svima pokazati i kako ću 43 godine nakon pisati baš ove riječi.

Svjedoci tih događaja su se prorijedili.
Tati ponekad mahnem, tamo negdje, u visinama, kad se oblaci rastrgnu a sunce se poželi družiti s ljudima.Hvala, tata...
Mami pusa za sve ove moje 43 razmjerno podnošljive godine.Hvala, mama...

A Tebi, Prijatelju, što me pratiš ovih mojih posljednjih godina i činiš ih ljudskima, bogatima, sretnima, Tebi također sretne bile ove naše godine , kao i sve ove moje 43 odisejovite godine i sretno Ti moje prvo i posljednje 43. ljeto...
bagrem-prut @ 00:37 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
utorak, veljača 13, 2007








ponešto je isprala kiša
ponešto je misao očistila sama od sebe ne skrnaveći pritom krik ispružen između dviju osama
ponešto je svijest o ljubavi učinila čišćim od najčišćega

u krugovima ispunjenim znakovima valovi su dignuti taman toliko da se ponad njih mirno neprekidano ćutjelo pripadanje svijetu nasmiješenih malih i velikih bolova

ponešto je ostalo u riječima
znanje je bilo i ostalo čvrsto
dodir pogleda kazao je sve što je trebao reći

naslonjen na svoje srce volim snagom snažnijom od oluje
moćnijom od zemlje
a opet
paperjasto
vedro

go čovjek
stoji pred sobom i pred tobom








bagrem-prut @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 12, 2007







izbačeni u orbitu nečijeg sjećanja nehotično se povremeno gnijezdimo u tuđem naručju čak i pomalo neželjeno
pamte nas možda kao što se pamte sretni dani dok je oko nas voda rasla pa makar i kriomice

pamte nas možda kao što se pamti i prva ljubav  zaspala tu negde duboko u nama a da nismo niti u sedmom nebu niti smo opleli nečije životne zidine kao bršljan

možda nas pamte kao čudne pješake koji su s rukama prepunim cekera i vrećica pretrčavali užurbano semafor kod neke tržnice a da niti ne znaju kako nam je ime
neka im budemo neznani heroji nakrcani voćem i povrćem

pamte nas možda dok smo pijani stajali u mraku i instiktom psa prepunjena mjehura profiltriranim pivom gnojili bandere i stabla uronjeni u najbližu sjenu stogodišnje lipe

pamte nas možda dok smo na rubu neke rake odbacivali posljednje  zbogom u vidu ruže

pamte nas
a ne ponavljamo im se u životima
i više smo im slučajni prolaznici iscurjeli s pijeskom iz neke njihove mentalne klepsidre

pamtimo i mi
staze lica predjele magle mjesečine razbijene čaše ples na stolu žestok bujajući orgazam u noći kada se samo munje mogu ljubiti s oblacima i zemljom

da ne pamtimo ne bismo živjeli

da ja ne pamtim ne bih uopće mogao voljeti
pa bilo to iz prikrajka











bagrem-prut @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 11, 2007







ni ne pamtim više
sebe prošloga
kao onoga
koji je golonog
u pretponoćje
gazio ledinu
okićenu krijesnicama

sad ionako
rapakiravam
buduće paketiće želja
dirajući jagodicama
drhtureću mjesečinu
zablistalu 
u dva alem-kamena

preko krhotina razmrvljenog massa
koracima skitajućih sanjara
mimo propisanih voznih redova
pristigli smo
kamo smo  davno  i krenuli

na zajedničim snagama sanjano odredište

i život može početi konačno
vrtjeti
drugu rolu

našu


(...i znam kad je sunce tamno zbog mene...
i sto vise boli nosim u sebi ...sve jaci sam..)



bagrem-prut @ 17:24 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, veljača 10, 2007







                 vatra ne spava
u udolini srca

 sunce okupalo u oku
      iskroliku
sitnu
             želju

ruke su se 
obujmivši lijeno februarsko podne
                  posve sjetno
odmarale
na prsima
        čekajući
                 iskorak 
(...koji se nije desio...)

na prstima se vukla čamotinja
         da ne probudi
tišinu tuge
               (...kao da samo čovjek išta rješava...)

u svom sam svemiru
              slagao vjernost
i utjehu

sjenka je klizila uvenulom tratinom



(izvor. http://www.bobmcinnis.com/images/solace.jpg)

...tada samo sklopi oči...i ne brini - ja ću doći...


bagrem-prut @ 17:27 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
petak, veljača 9, 2007








nemirna podsvijest
diše
pod vrelim iglama
vrtoglavog svjetla
klize kapi
treperave
slane
niz čelo

osama
se sa snom rve
miče mnogoprstim rukama
zvjezdovite uzlete
slutnje pakira
u nepovezane paketiće
brigom omotane

trajanje se nagnu 
prema naprijed

no passaran

izbore smo odavno
otpečatili
pa zapečatili

srcem



(izvor: http://www.arpnet.it/endospaz/images/SoleN.jpg)

Al uspevam da jos jednom odolim da prošapućem da te noćas ruski volim...
Šta su reči... Kremen što se izliže kad tad...





bagrem-prut @ 17:10 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 7, 2007







osjećam se otprilike kao antemuralae influensis
i to izgleda metaforički kazano - viđeno  ovako




partnerica je žensko
odmah da raščistimo
ona izgleda otprilike ovako



a ja izgledam otprilike ovako


pravim se da uživam u ovome



(za neupućene - C-vitamin)

i u ovome



da ne ispadne kako se osjećam baš posve posrano i strgano, 
ostavljam otvoren prozor
i nudim glazbeni predah





bagrem-prut @ 16:57 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
utorak, veljača 6, 2007








jugovina prekopava
                        kal čemera
zapečene zjene
                      ispod uzavrela čela
                   uzdahom 
                                   nemušta promatrača
započinju potragu
             za zlatom
                              mislirodnim

tmastom koprenom obrasli
             oblaci
                                       obećavaju vihor

samo prsti
nemirni u svom 
                         polumiru
                                  mjere udaljenosti
                     između dviju točaka

mekoćom odgovaram
tvrdom putu dana

osmijehom
                  ogrnut
                    ljepotu pripadanja
                                  živim




(izvor: http://zero.navi.cx/gallery/d/7343-2/gaussian_fingers.png )








bagrem-prut @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 5, 2007







uvijek postoji 
čežnja
ostavljena za poslije
između dvaju raskršća
utonulih u tijek stvari
doživotnih 

uvijek postoji 
misao
o nedokučivosti
željenog
a bliskog 
treptaja oka
zaustavljenog u igri
svjetla i sjene

uvijek postoji
saznanje
planinskojezerski bistro
živo od 
mehkog mira
ugrijanog na srcu
preludom

čežnja misao saznanje
druga imena

tvoja



(izvor:http://www.rassouli.com/03-19-Yearning.jpg)




bagrem-prut @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 4, 2007







zašaptalo srce

muklo se rastvori 
vjetrovita staza

svilen-korakom
blizinu ovladavaš
dišeš
dahom
čuvara svih sedam pečata
osnaženog jahača
kroz 
dračom obrasao 
kršovit kanjon
što mojim imenom
odjekuje

zašaptalo srce
obrve ublažile crte lica
sretan uzdah
razbi
jeku tišine



(...sa one strane vremena, staro pitanje
da l' sam ničiji il' svačiji...)



bagrem-prut @ 17:57 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
subota, veljača 3, 2007







dok iz dubina vadim riječi
neokaljane
i svojim nekim bojama
omazujem
dnevnu pustinju
usahnule izvore budim
da sanjivom klisurom
poteku

samo trepnem
jednom
pa opet
okom premostim daljinu
otvaram samo jedan prozor
nek toplina
uđe

a kao da će kiša



(...i opet bih znao da se u oblak zadubim...)



bagrem-prut @ 17:36 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, veljača 2, 2007






sitan vez oblaka po osunčanom nebu polako se pretvarao u grubu posivjelu utkanu presvlaku
dan se prekretao u zadanim okvirima nimalo voljan okrenuti leđa zadanoj minutaži i kazati kako je ipak sve u meni a ne i mimo mene
uostalom nekad se mora i tako hodati svijetom mada to nije najbolji način hodanja
sva sreća pa godinama unatoč postoje i učitelji sitnih stvari pa i osmijeh uzađe taman kad ga čovjek zatreba i ogrije okoštalo svagdanje sudaranje s ne pretjerano željenim obličjima i slikama života kao takvog
premetnuh tako neke neželjene sitnice tamo gdje im je i mjesto
sebi iza leđa
nek mi se belje i nek mi pokazuju rogove tamo gdje ih inako i imam
ja im u inat pokazujem da na mojim leđima postoje i tragovi krila
pa tako i uzmognem poletjeti kad to i poželim
makar i aterirao trenutačno ne premeko i ne po zakonima ptičjeg jata u pohodu na strnjište otkošene pšenice

idem aterirati u neki svoj svijet
još ima malo crnjaka
glazba
pokoja riječ kao potporanj petku i ostatku vikenda

nebitne sitnice će ionako dočekati ponedjeljak
a onda ću ih
pospremiti u mrežicu
volejom





bagrem-prut @ 17:36 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 1, 2007






neću kazati kako srce ne kuca ludo prejako
i da se misli ne trzaju u zlatnožutom burnom roju
kad uspomene zaigraju opet malu prljavu igru svoju
al nećemo samo slutiti i stati bez borbe i tek tako

i neću reći da živim te noći lake kad lake ne mogu biti i  nisu
i da  bitange snokradice ne rade uvijek ono što žele
i da oči nisu mreže  jutrenja krvavim žilama plele
dok sunce - slikar mrvi zlato na oblaka sivom orisu

pa nek bude kako biti mora i osmijeh nek se digne
nek dobra nada na samotno uzglavlje briga stigne
i neka srce pukne i odmah ako već puknuti treba

na putu svome hodočasničkom od zemlje do neba
ćutim željeno vrijeme dišem životnobajkovitim snom
ma prijetili nam golgotama kalom i sumpornim dnom





bagrem-prut @ 18:01 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.