Nitko da ne dođe do...
onako_usput
Blog - ožujak 2012
ponedjeljak, ožujak 26, 2012
 

i onda pričaš
o nedođijama
i zajedno posve suvislo maštamo
kako bi lijepo bilo
nedođijske puteve prijeći

a možda je sve ovo nedođija oko nas
i možda smo ti i ja
vanvremenici
hodočasnici kroz ovovremenost
nepoznati
licima i predjelima

zato se i ne bojim ničega
nikoga
sunce i zvijezde nad našim uzglavljem
plešu

 




bagrem-prut @ 19:16 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 20, 2012

   


   
Bilo je posve jednostavno. Recept koji je dobio... Mnogo jednostavniji no što je mislio dok je udahnuo dublje no ikada. Trebalo je samo izdahnuti i , prema uputstvu, izdahnuti jednakom dubinom sve dok se ne zacrni pred očima boje indiga. Tako je trebalo skinuti svaki  pa i najmanji otkrhak stijene što ju je nosio na plećima.

     Loš recept. Loša taktika. Disanje je ipak samo prirodan proces. Vezan uz bubrenje alveola, divljanje krvi krivinama arterija i vena i uz hranjenje sivostaničnih nakupiina.
    Nikakve veze s krhotinama nema. Ni s ovećim kamenjem koje treba zbaciti. Mada bez leda pod sobom, osjećao je odskliznuće, kao kad na nogama imaš klompe pa naletiš na ledenu plohu kraj bunara iz kojeg se prema potrebi povremeno vadi voda, hladna i bistra kao i nekad.
    Zatitrao svemir uljuljkan u  svu svoju relativnost. Premjestiše se planete. Zakruljio želudac međuzviježđa gladan crnih rupa. 
    Dah je kliznuo  uobičajeno. Ni tvrdo ni meko. Orošeno čelo osovilo se na svoje tri vodoravne bore ponad čupavih obrva. Oči su se na tren upalile nadajući se iluziji. No nije bilo ni iluzije. Ne tog trena. A stvarnost je bila sigurna kao što je sigurno da dan traje dvadeset i četiri sata, daleka i tmurna.

...........

    Tijelo se smirilo. Otvorena boca ispraznila se i mirisala na još podsmjehujući se     svojom mrkozelenom prazninom nevjerniku koji ju je i otvorio. Ovaj puta nije samo srce prepoznavalo čvrstoću istine, ma kako ona zapravo lijepa bila. Voljenje se nastavlja unedogled. Ovo je samo jedan jedini tren rezerviran za mračnu stranu  na kojoj razum ima što tražiti tek kad na lice padne dobro odmjerena pljuska.
    Kovitlac ni prvi ni posljednji je završen. I kao da su se stvari dešavale u nekoliko minuta. A prošle su godine čije će se zlato prebrajati jednom...

 

(21. ožujka 2008.)


bagrem-prut @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, ožujak 12, 2012
 

možda su sjene kišnog dana opet previše spore za moje umorne oči
svjetala je premalo i opet od sličica ne mogu napraviti film
možda bi nekad bilo dovoljno prestati željeti htjeti nadati se i samo se pustiti
kočije snova nekad znadu odvesti predaleko
čak do plavih tišina na nekoj petoj strani svijeta
a voljeti je i dalje lako
lako
lako

bagrem-prut @ 16:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.