Nitko da ne dođe do...
onako_usput
Blog - travanj 2008
ponedjeljak, travanj 28, 2008


ne nije nam dano koliko možemo podnijeti
dano nam je mnogo mnogo više od toga

previše
bagrem-prut @ 16:06 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, travanj 18, 2008


Nisam uopće imao nikakvu namjeru bilo što pisati do daljnjega, no onda sam malo lutao po youtubeu i naletio ma ovu pjesmu. Mlađi je vrlo vjerojatno nisu nikada čuli, a oni stariji možda je se i prisjete. Osobno, pamtim je otprilike iz istog vremena kad je i Tom Jones imao onaj svoj veliki hit Dellylah... (ili kako se već piše...)
Pa, tko voli - neka uživa...


bagrem-prut @ 22:03 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, travanj 15, 2008
       

        Bio si prvi od ljudi koji  me je uzeo k sebi u širinu i zaštitu naručja, osim onog poslovnog naručja bolničkog osoblja, koje možda pogrešno stavljam u kategoriju poslovnog. Nemam pojma kako sam te gledao, ali znam da je tada inače hladna plava boja u tvojim očima odjednom sadržavala vatru i ponos. Bio sam samo tvoj i ničiji više. Dao si mi ime, koje ću više ili manje časno pronijeti životom, svjestan da osim imena i obraza još malo toga posjedujem. Neka, i ne treba mi puno više. I ti si imao obraz i ime.

        A danas, kad se tako silno teško nosim s atmosferskim mijenama koje me svako malo srondavaju i dublje što sam mislio  da mogu i kad sam junački odradio radni dan od devet izjutra do gotovo pola deset uvečer, osjećam se kao dobro ožmikana krpa i u tome zaista ima vrlo malo pomoći, volio bih da možemo zajednički popiti ovaj gemišt što ga sad onako žedno srčem.
        U stvari, ove današnje vremenske mijene ne čine me posve ovakvim kakav jesam. One su samo dio širokog spektra osjećaja i događaja, u kojima sam uglavnom mnogo manje no što bih to želio izlazio kao pobjednik nad sobom i nad situacijama. Naučio si me što je težak rad, kako se čuva obraz, kako se gradi osobno poštenje i kako sjajno paše kruh namazan slojem svinjske masti blago posut slojem praškaste ljute crvene paprike. Nisi me mogao naučiti stvarima kao što je ribolov, jer mi je to bilo silno dosadno i znao si da je tvom ribičkom užitku kraj kad bih ja u hladovini na obali Česme iščitao dvometarski snop Alana Forda, Bleka Stene, Komandanta Marka, Stripoteke i Politikinog zabavnka. Nisi me mogao naučiti niti da zavolim onaj naš nekadašnji vinograd jer su mi ruke opet bile zabavljenije knjigama no što bi mi užitak predstavljalo svakogodišnje uređivanje parcele zasađene sa nešto direkta i pokojom jabukom i šljivom.
        Večeras mi na pamet pada masa gotovo djetinjasto blentavih stvari koje te nikad nisam pitao. Što iz nekog šašavog muškog ponosa što iz čiste ignorancije. Malo je reći kako mi je žao. Istina, ujo je tu i njega mogu pitati svašta, no to ipak nije - to. Isto tako postoji masa stvari o kojima nikada nismo razgovarali. Možda je to jednostavno tako trebalo biti. A možda i nije. Tko će znati više.
        U ovim klimatskim mijenama koje su me tako zdrobile, uhvatila me i dvogodišnjica otkako te više nema. Ovaj gemišt pijem u tvoju čast, ne samo zato što si bio moj otac i zato što te volim, nego zato što si uložio sve da od mene učiniš što časnijeg čovjeka kojem će ime i obraz biti bitniji od bilo čega drugoga, jer si na koncu konca i sam bio takav.
        Hvala ti na svemu tata. I to je jedna od stvari koje ti nikada nisam uspio kazati misleći kako će za to uvijek biti vremena. A - nije bilo...
bagrem-prut @ 22:28 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 14, 2008



        Ljudski je rječnik bremenit iskazima različite vrste. Od običnih riječi kojima smo zaboravili značenje do riječi koje rabimo svakodnevno a da im pravoga značenja niti ne znamo. Neke su se gotovo ofucale od silne neodgovarajuće upotrebe i izgubile svoj pravi smisao, nekima to prijeti a nekima njohov svakodnevni zvuk daje mjesto u našim životima kakvo i trebaju imati.

        O riječi zauvijek rječnik će kazati kako je to gramatički gledano prilog vremena i da su mu bliži sinonimi sintagme za svagda, za sva vremena, za cio život. Postoje i neki, manje-više dalji sinonimi gotovo arhaičnoga prizvuka zanavijeke, navijeke, no postoje i imenice kojima često bližamo značenje tom prilogu kao što su, recimo, vječnost i vjekovitost.
       No, kakva je upotreba riječi zauvijek...Značenjem je to zapravo zavjet. Njome iskazujemo svoju spremnost da se nekomu ili nečemu predamo za sva vremena. Kako ništa nije za sva vremena, a najmanje naš slab i kratkovjek ljudski  život ,  to zapravo znači - dok nas smrt ne rastavi. Nakon toga dolazi sjećanje,  dok i za nama ne ostane samo ime upisano na kamenoj ploči. Dakle, zauvijek opet  ostaje kao neko fluidno obećanje i samo je malo onih hrabrih  koji su spremni taj zavjet održati onako kako su ga i iskazali - bilo mišlju, bilo riječju. Pri tome ne mislim na prinčeve i princeze iz bajki u kojima svi žive sretno ,a žive i danas ako nisu umrli.
        Kako u svojoj sebičnoj ljudskoj kratkovjekosti nismo sposobni dokučiti pojam vječnosti, teško nam je shvatiti da niti svemir nije vječan. Istina, nekome je vječan Bog, ma kojim ga Imenom zvali. Možda je vrijeme, mjerljiva kategorija, koja je takvom  postala samo zato da bi se čovjeku olakšalo (?) trajanje, vječno. Ljepota je također na najboljem putu da ostane zabilježena kao nešto što može potrajati zauvijek, zaustavljena u knjigama, na slikama, u filmovima i glazbi. Rekao bi pjesnik: dok je svijeta i vijeka...No čini se da je jedino što je zauvijek , zapravo samo - mijena, promjena. Jer, sve oko nas podložno je promjenama,  pa tako i ljudski snovi, čežnje...
        I tako, dok polako u sebi osvješćujem činjenicu , kako je moj  život, koliko god da je bremenit spoznajama, isto  tako bogat i  nepoznanicama, a da sam opako prešao svoju polovicu trajanja i unatoč toj polovici zapravo mi preostaje još mnogo toga. Ili - još malo toga, stvar gledanja na stvari...Jer, na koncu konca, zavjetovao sam se i svoj zavjet imam namjeru ispuniti u cijelosti. Za svagda, zanavijeke, za sva vremena.
bagrem-prut @ 16:07 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, travanj 8, 2008



Sreća je...

...znati što učiniti s prošlošću...
...držati glavu iznad svijeta kada boli....
...pozdraviti ptice ujesen kad odlaze i u proljeće kad se vrate...
...pomilovati pogledom cvijet i zanjihati travu na ledini...
...smjeti sanjati pa i otvorenih očiju....
...pokazati nekome da ga voliš...
...razrezati bijeli hljeb i podijeliti ga s nekim...
...uzmoći rastjerati magle a ostaviti mjesečinu nek zablista put kojim kročimo...
...mahnuti suncu i reći mu hvala na toplini...
...izgraditi grad vječan od snage i topao od beskonačja...
...narasti u svojim očima pa i na tren...
...staviti pahuljicu snijega na dlan i nasmiješiti joj se...
...moći zavrištati glasno (pa nek čuje ko čuje)...
...imati nekoga ko te pazi i smiješi ti se kad ti se čini kako svijet ide mimo tebe...

...ili je sve to - život...
bagrem-prut @ 19:03 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
subota, travanj 5, 2008



badem-očima
motriš
sunovrat odbačenih naranči
na vrhu svijeta
gdje je sve
pusto

al srce je puno
dok ga ruke
pod šatrom nebeskom
na dlanu nose

još pramenove
opore lune išteš
dok srcem
razmičeš oblake
bagrem-prut @ 20:53 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 2, 2008


iza trenutka ima trenutak i tako do nama nedohvatljivog nedogleda
doduše možda sukladno zakonu o očuvanju energije prema kojem se energija ni iz čega ne da stvoriti i niti ni u što ne može  nestati možemo taj nedogledni trenutak dotaći nekim svojim unutrašnjim vatom energije

a oko mene spaljena zemlja žedna i neumitna u praznini rastresita u suhoći i beživotna u pepeljavosti tiha u muku gluha u tišini nedozivanja
da lopatom u nju zagrabim iskopao bih vlastiti naramak pepela u kojem sam zvaršio   zajedno s travama samospaljen gotovo ritualno
da donesem život novim travama
da užgem toplinu zemlji nakon ledenog doba oko sebe
da probudim svjetlost tratinčica iza mrazeva snjegova vatri vjetrova
da oslušnem kako u sebi opet rastem i rastjerujem maglu gluhoće u mozgu i ušima
da oživim kroz sebe i kroz tebe uz bolno sretan usklik pjesme što para zrak čist od ikakvih nedoumica i strahova što ću ih zarobiti utamničiti svezati za debla proteklog vremena
okačiti im kamen ponajteži oko znatiželjnih vratova i utopiti  negdje na životnom moru pa nek se sa scilama i haribdama bakću

u jednom tom trenutku što se negdje pružio rukom prema meni
a ja sjetan od milošte i feniksovski ustrajan u vlastitoj samoći pepeo propuštam kroz prste kako bih na svom dahu ogrijao vrijeme od behara i darova obećanih


bagrem-prut @ 19:07 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.