Nitko da ne dođe do...
onako_usput
Blog - travanj 2009
četvrtak, travanj 30, 2009


nekako mi se cini da mogu polako pustiti da me pomete starost
predati se izvjesiti bijelu plahtu umjesto svilene zastave
zabiti taj bijeli stijeg čvrsto u zemlju
na milost i nemilost psima koji će  obilazeći oko opuštenog platna zapišavati njegovo uporište

svejedno mi je
ionako sam tek danas zamijetio kako je sve zeleno i nije me to učinilo boljim čovjekom
odmahnuo sam rukom i samoprezirno bez nekog sebeprekoravanja  produžio korak posve bespotrebno i prilično nezainteresirano za uzroke i posljedice jer se priroda ionako morala probuditi i živjeti i bez divljenja u mojim očima

ja nisam samodostatan samodopadan slavohlepan goropadan uživatelj zraka
samo sam prešao ulicu na mjestu gdje nije označeno da se može prijeći kao što to i inače činim
nisam pogledao ni lijevo ni desno
i negdje na drugoj strani osvrnuo sam se iza sebe iako to inače ne radim
uvijek sam tako  barem išao bilo ruku pod ruku s nekim ili posve sam neosjetljiv na ljutnju onih koji su možda i htjeli sa mnom ali po njihovim pravilima
nisam ih puštao
nisam

jer
volim te



bagrem-prut @ 18:24 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, travanj 24, 2009



zvrnduckalo je
zvrndekalo
zuzukalo
jednako kao one večeri kada je možda fiktivni a možda krvomesni maestro suicidalno s prvog kata zapišao električne žice
zaiskrilo je i struja se probila sve do moždane ovojnice i cap spržila je

potpetice su zazvonile
gotovo da sam mogao na tijelu osjetiti kako šljunak trči ostarjelim asfaltom
onjušio sam podborovlje
živica je odisala svježim potkresivanjem
paučina se ljeskala na reflektorima

čekajući subotu sav somnambuličan zapalio sam jednu od nebrojenih
kao i prije pet minuta
kao i nakon ove
ugaženi opušci ujutro će biti dokaz mog posve hotimičnog stajanja pod vedrim nebom
gusta koprena nesna i tko zna koji odvjetak samoće dirali su me kao da bi se igrali lovice

izazovno se nasmiješih svom nevidljivom odrazu u kapima večernje vlage na travi
ne
ovo nije igra
ovo je predponoćna simulacija žuđenog čekanja na nekoj praznoj autobusnoj stanici između razlijepljenih žvakaćih guma razgaženih opušaka ptičjeg izmeta

nešto će se već nalijepiti na čekanje
samo
samo ako ja to dopustim



bagrem-prut @ 22:45 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 20, 2009




kamenčić pod nogama je nešto žvrgoljio
ne razumijem kamenčićevski jezik no učinilo mi se da želi ući u cipelu
nisam ga pustio
šutnuo sam ga nogom onako lagano tek toliko da ne pogodim prolaznike ili šajbu na nečijem automobilu
znam da će osiguranje platiti štetu ali ima svjedoka i netko bi mogao kazati kako sam to učinio namjerno
ali ne
ja sam dobar i ne radim takva sranja namjerno
tko zna odakle su ga izvukli
taj kamenčić, mislim
možda iz neke šljunčare uz dravu
a nešto čujem da uvozimo kamen iz turske da bi naši kamenoklesari mogli nešto zaraditi
i sad mi se čini da ovaj kamen nikada neće više vidjeti mjesto na kojem je izvađen
tužno
svatko bi se trebao moći vratiti onamo odakle je krenuo
čak i kamen
no kako su čudni putevi nikad ne znaš što će se dogoditi s bilo čime
pa čak i sa ovim kamenčićem koji neprestano nešto čas poluglasno čas cangrdangrtavo šuškeće
nisam očistio cipele danas ne nisam
žurilo mi se
jako mi se žurilo
zakasnit ću na sprovod a to onda neće izgledati ni lijepo ni dobro ni pristojno
sva sreća da je cvijeće već tamo
neću se morati gurati s kvaziožalošćenima u mrtvačnici
zapravo većina ih dolazi vidjeti koliko je članova obitelji plakalo i jesu li iza lijesa poredani po nekoj familijarnoj hijerarhiji
a što ako netko primijeti kkao mi cipele nisu očišćene
ništa
ionako će promatrati još jedan morbidni igrokaz
a zašto ja uopće idem tamo
guram kamenčić koji šuškeće promatram vrške neočišćenih cipela i ne činim se sam sebi nimalo ožalošćen mada nosim tamnu košulju i tamne naočale da me sunce kojeg zapravo danas i nema ne zaslijepi
idem jer moram ići
treba ipak ispratiti bratića na možda neko ljepše mjesto
ionako će neočišćene cipele izgledati još gore nakon sahrane
pogotovo bude li padala kiša koja se tako neumoljivo šulja nebom već cijelo prijepodne

jebotipasmaterbudalojedna
zarnevidišdasimikamenomrazbioomiljenuteglusbegonijamaaaaa


oh oprostite nisam namjerno ja sam dobar
koliko košta tegla
evo vam dvadeset kuna
i još četrdeset za begonije
dovoljno?
tegla je i dalje bila razbijena
zenlja rastresena
begonije polužive
žena je zadovoljno trpala novac u džep s očitom pomisli da nikad nije lakše novac uhvatila

cvijeće je na groblju
hrpa licemjera na čelu sa mnom hoda iza lijesa
ne osjećam ništa
fali mi kamenčić

bagrem-prut @ 09:58 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, travanj 14, 2009




mogu još koji puta
                                tinjati
                                                dok behari kupaju zrak
plodan
                                               od ovog strelovitog proljeća

odlasci utisnuti u album
                    opušci uzgomilani
                                        liga prvaka i kantica boje
talog na mozgu
            oči neiscijeljene
                                                  uši rastrgane

a čujem te
kroz dimovite obrise otkasalih godina
              i ne dam

da te ubiju




bagrem-prut @ 21:07 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, travanj 6, 2009



nisu moje riječi potrošene

samo su iskrzane

premećem ih između slutnji i sunca
između nemira i nedraga
od neslanog hljeba do čaše južnoafričkog shiraza
iz rječotvornog bestijarija u otvoreni nebosklon

nisu moje riječi potrošene

samo su umorne
vrlo umorne



bagrem-prut @ 21:34 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.