Nitko da ne dođe do...
onako_usput
Blog - svibanj 2008
petak, svibanj 16, 2008



        Neko vrijeme već razmišljam o ovome.  I nisam baš siguran je li vrijedno reagirati. Ako  ne reagiram -  ignoriram. Ako ignoriram - potvrđujem izrečeno ili napisano. Ako potvrđujem izrečeno ili napisano, tada, barem u  ovom slučaju,  kaljam vlastito ime i dopuštam drugima da to rade koliko to žele i kada god to žele. Moglo bi se reći i da se ne treba osvrtati na gluposti, no jednom izrečena glupost,  ako je još  u svojoj biti i   zlonamjerna  laž, postaje istinom. E,  to baš i neće ići tako, tim više što  ovaj moj kutak virtuale nikad, ali baš nikad, nije bio osobno vrijeđalački i lažljivo nastrojen naspram ikoga.

          Elem, idemo nekim redom. Prvo je bio ovaj  moj tekst .
 Tko želi neka ga pročita. A tko ga je pročitao, zna o čemu se radi. A zatim sam upozoren, sasvim prijateljski i dobronamjerno , na ovaj post .
     Inače, osobno, nisam čovjek koji ide okolo - naokolo, pa to neću učiniti ni ovaj puta.

          Dakle, cvrkute. Da, dobro vidiš, oslovljavam te tvojim krštenim nickom.
        Zaista nemam pojma čime uopće zavrjeđujem tvoju pozornost, kad sam takav očajnik. Vjerojatno se u tebi probudila neka mesijanska ili čak otkupiteljska, skolastička tješiteljska potreba da meni, čovjeku podrijetlom iz nekih istočnih krajeva Jugoslavije, sinu čovjeka koji je izgubio privilegije, odlijepiš nekoliko svojih spekulacija od kojih ama niti jedna ne drži vodu.
              Nemam pojma odakle si iskopao činjenicu o meni kao Srbinu, o mom ocu kao sucu ili moćnom čovjeku ili čak oficiru JNA koji je privilegije stekao zahvaljujući svojoj nacionalnoj pripadnosti,  o mome ocu koji je po tvojim spekulacijama svoje rođake, prijatelje i sunarodnjake namještao na solidna radna mjesta zahvaljujući svojoj moći...O onim citatima tipa "Uči , sine, uči, kevu ti nabijem.", neću ni govoriti.
          Dakle, cvrkute. Zbog  pamfleta tog tipa, kakav si ti napisao, vode se sudski procesi. Zašto? Pa, zato što su klevetnički, lažni, posve zlonamjerno neistiniti.
        Ja sam, ako te baš zanima,  pripadnik druge -  treće generacija čeških doseljenika. Rođen sam ovdje, hrvatski mi je materinji jezik i na njega sam ponosan. U njemu sam odrastao, njime sam progovorio, on je ono čime se gotovo čitavoga života bavim. Moj otac, kojem je bio posvećen post kojeg sam linkao u prvom naletu linkanja, nije bio nikakav lokalni moćnik niti oficir JNA s nekim silnim privilegijama o kojima tako zlurado i uvredljivo pišeš. Bio je inženjer sigurnosti pri radu, častan čovjek koji je u ovoj zemlji proživio cijeli svoj radni vijek i pošteno zaradio svoju mirovinu. Umro je od karcinoma kostiju prije dvije godine bez mogućnosti da u miru uživa umirovljeničke dane. Umro je ovdje, u Bjelovaru,  u gradu u kojem je proživio gotovo čitav svoj život kao cijenjen čovjek. Dakle, nije nikamo otperjao 1991. zajedno s JNA, jer prije svega moj otac nije bio vojno lice, a da je i  bio, dovoljno je bio častan i razuman čovjek a da bi išao rušiti zemlju koju je i gradio. Vikendicu na moru nemamo, niti smo je ikada imali. Imali smo klijet u goricama nedaleko Bjelovara, sagrađenu našim vlastitim rukama, voljom i željom. Nemamo je više. Prodano. Stan imamo, da...U otkupu je...Čak ni automobil nemam, vidiš ti bogatstva...

        O ostalim tvojim spekulacijama ne želim. Gnjusne su. U jednom trenutku su me zakopkali motivi tolike mržnje u tom pamfletu. Više me ne zanimaju, kao što me ti uopće ne zanimaš i kao što me ne zanimaju privatni životi  goleme većine blogerske populacije i niti bih se usudio o bilo kome pisati na način na koji si ti to učinio o meni. Ponavljam još jednom, moj privatni život tiče se prije svega mene i onih kojima ja dopustim da ih se tiče. Ti nisi čovjek koji bi zaslužio moje povjerenje da bih mu se usudio podariti dio svoje privatnosti. Ovaj moj odgovor tebi je čak  previše i za blog i za tebe -  ne zaslužuješ ni izbliza toliko, a ovaj moj kutak virtuale je moj i onoliko privatnoga, koliko sam na njemu ostavio, moja je stvar. Na ljudima je da čitaju i iščitavaju, da izraze svoje mišljenje o tome. Imaju na to pravo. Međutim, nemaju pravo klevetati i konstruirati priče onako kako to njima odgovara. Niti to ja činim o bilo kome drugome.

        E, vjerojatno se pitaš zbog čega se onda javljam, jer , eto,  tvoj post nije o meni, a nitko mi nije kriv što sam se ja u njemu pronašao. E, pa vidiš, cvrkute, baš zato. Nemoj se praviti nevješt, znaš ti dobro o čemu je taj tvoj post ali samo ti i znaš zašto si ga napisao. Tebi na dušu. Uostalom, ovim mojim postom svaka daljnja prepiska s tobom je definitivno završena, jer mi se doista gadi odgovarati na klevete.

        Eto,  i savjet si mi dao. Nepotreban, skroz. Moja se ljubav prema ovoj zemlji, Hrvatskoj, ne mjeri količnom pljuvačke ispaljene prema drugima i drugačijima, niti borbenim pokličima i jadikovkama kojekakvim. Mjeri se radom, trudom, borbom za hrvatski jezik koji je , uostalom, najbitniji dio nacionalnog identiteta, kako mojega tako i svih normalnih stanovnika Lijepe Naše.

        Živ bio, cvrkute, i ne zamjeri štogod. U svom osobnom očaju, koji si mi tako lijepo dijagnosticirao, odlučio sam, eto, ogoliti neke svoje slojeve. Nadam se da ćeš mirnije spavati nakon ovih mojih eksplikacija i nadam se da sam zadovoljio tvoju znatiželju za privatnošću moje očajničke malenkosti.



bagrem-prut @ 14:44 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 15, 2008



i kao da me netko odrezao od svijeta u nekom sasvim običnom trenu dok su se grane smiješile suncu
bilo je nebo obojeno plavilom i crte ispušnih plinova aviona presjekle su modrinu izgarajući od visinskih atmosferskih mijena
ispod kapaka sivoplave oči uronile su u žar sunčanog crvenila
tapkao sam u mjestu manje nervozno a više ispunjen željom nedogodivog susreta
mislio sam da mogu bar na tren zaćutjeti kao mi prorijeđene lasi mijenjaju boju  u sijedo i čuti topot preplašenih misli što su se rastrčale nekim mojim meanderima

štropot
otežale ruke vrte cigaretu
negdje se javila ptica užurbano i neveselo
oteščala leđa tražila su oslonac  izgubljen u prethodnih nekoliko sati mjeseci godina
i kao da se život odvrtio u jednom jedinom samotnom trenu kad je kava bila gorka navikom i dim cigarete uvučen punim plućima zalelujao ispod lanenomodre kape nebeske

odavno sam pristao na sve
a današnji dan ispunjen umorom rado bih otresao s lijevog ramena
i ne samo zato da bih opet mogao čuti ptice disati sunčeve kapi slijediti oblake što se utrkuju nebeskim ravnicama

uostalom sve znaš

bagrem-prut @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, svibanj 9, 2008



trebalo bi slojeve prašine
skinuti sa sebe
samljeti srž svoju
do neprepoznatljivosti
uz potoke sukrvice
sivu masu zgnječiti

a vrijeme sam ostavio
odavno
uzdah neprekinuti
stoji
slijepih oči s dlanovima

a voda teče
čujem
negdje

bagrem-prut @ 19:01 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 7, 2008


i behar ode da se opet sretnemo dogodine
ruže tek što nisu
irisi se otvorili ko i svakog maja kad sunce ugrije osamu bar na tren između gorkih pilula neujednačeno doziranih

još da mi je kiše ukrotiti i oblacima reći da stanu
u rukama da mogu zadržaiti tren bez strepnje
da mi je riječ napisati
riječ u kojoj bih sve rekao
u kojoj bih zapečatio svaki svoj treptaj
krhku moć usaglašavanja mijena
padove što se nesimultano množe kao štakori

da mi je
uspeti se nekim nikad viđenim stubama
pa da se tadašnje sada
pretvori u trajanje



bagrem-prut @ 15:32 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 4, 2008




bagrem-prut @ 23:25 |Isključeno | Komentari: 0
subota, svibanj 3, 2008




 
bagrem-prut @ 22:52 |Isključeno | Komentari: 0
petak, svibanj 2, 2008


učinilo mi se na tren da sam popunio sve papirne bjeline koje su trebale biti ispunjene
da sam tako dao sve što sam imao dati
riječi, da
koliko li ih je samo bilo

kronično pretresanje stvari kao obruč oko raspadnutih misli

kratko i jasno
volim te

i nemam alternative
bagrem-prut @ 18:52 |Isključeno | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.