Nitko da ne dođe do...
onako_usput
Blog - lipanj 2008
nedjelja, lipanj 29, 2008



BROJALICA

od praznine do punine
pa kaže

jedan susret
dva srca
tri kapi krvi pa još toliko pa još nestale s lica poblijedjelog od lude bure drugovanja
četiri ruke ko zaštitnice četiri uha  navikla da čuju i kad  tišina zapeče zrak četiri oka navikla da vide svjetlost svakog mraka
pet puta pet pa opet puta pet ludih zora dotjeranih do savršenstva nepomućenog
šest komada dobre grabovine za potpalu
sedam palmi na otoku sreće stvorenom  negdje u nigdini između dvaju dobrostivih morskorječnih rukavaca
osam kristala u niski od
devet puta devet puta devet puta devet pa opet puta devet i u nedogled puta devet pjesama otpjevanih pa nek grlo samo sebe traži u sazvučju koje samo blago uho naviklo na sevdah može čuti u drhtaju tonova najedralih između  zidova zaplutalih u dimu duhana
deset pa koliko bilo puta deset godina ostavljenih da izbjegnu brojanje klepsidralno

pa kaže
od praznine prema  punini
brojalica bez brojanice
u svijesti dobrojana
zapisana
u zvijezdama






bagrem-prut @ 17:27 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, lipanj 27, 2008



        Kažu da su moji preci došli ovamo jedne austrougarske zime na sanjkama koje je vukao par konja. Bilo je to negdje pod kraj 19. stoljeća. Kažu isto tako  da su stigli iz Moravske, jedne od čeških pokrajina. Kako je u tadašnjim obiteljima u Češkoj uvijek bilo mnogo djece, oni malo stariji brzo su morali krenuti trbuhom za kruhom, a kako je Austrougarska bila prilično prostrana, a neki njeni  dijelovi, poput Slavonije , na primjer, bili razmjerno nenaseljeni, uz prilično lošu obrađenost zemlje, moji su se preci, kao i mnogi drugi češki i slovački doseljenici, sasvim ugodno smjestili na komadićku zemlje koji je ubrzo postao njihov.
        Sa sobom su donijeli sjeme kukuruza, krumpira i kažu - jedan kameni žrvanj. Donijeli su jezik, donijeli su pjesme i plesove, nošnje. S vremenom su se ovdje počeli osjećati kao kod kuće i uglavnom i nisu  pomišljali na povratak, osim što se jedan val Čeha iselio iz Hrvatske i drugih dijelova tadašnje Jugoslavije između 1945. i 1950. (otprilike) vjerujući kako će im u tadašnjoj Čehoslovačkoj biti bolje. Uglavnom su se prevarili, jer su se vratili nekamo gdje više nisu imali nikoga i nisu bili previše dobrodošli.
        I, kako vrijeme prolazi, tako jednim dijelom pozitivna asimilacija napravi svoje. No, postoje momenti kad "ono nešto" u potomcima tih davnih doseljenika zatitra, kad se može primijeniti poslovica kako krv nije voda. O čemu ja zapravo...?
        Ma, pred nekoliko godina čuo sam na radiju pjesmu koja se zove Kristinka. Sjećam se te pjesme iz priča, pamtim je kao šlager koji je i moja mama znala na harmonici zasvirati.  Uglavnom, prepjev te pjesme je razmjerno solidan, no ne može se mjeriti sa tim originalnim tekstom tog nevjerojatno dirljivog šlagera, iz tamo davnih 20.-ih godina prošloga stoljeća. Moje je iznenađenje je bilo ogromno kad sam nedavno lutajući bespućima youtubea naletio na češkog pjevača Valdemara Matušku (čiji LP iz kasnih 60-ih imam u svojoj vinilnoj kolekciji) i crno-bijeli spot pjesme koju sam spomenuo.
        Ostavljam spot ovdje. Uživajte...

bagrem-prut @ 18:26 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 26, 2008



bagrem-prut @ 13:13 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, lipanj 24, 2008



neke stvari ne možeš ostaviti za poslije
kao što možeš ostaviti posao koji ionako neće pobjeći
         ne možeš ostaviti brigu
                      čežnju i ljubav ne možeš ostaviti
                                   ni vlastito srce ne treba ostavljati
da zakuca brže kasnije

za neko drugo vrijeme možeš ostaviti suzu
                    mada nije zdravo

ne možeš ostaviti
        ni cijeloga ljudskoga sebe
                                    da te drugi uzmu
da postaneš sjena svih sjena

jer vrijeme kaže kako  voljeti možeš i razumom
i sunce pustiti neka peče bezmilosno
                                                       paljevinom ljubi travke

ovo nije slovo o ostavljanju
                                      već o vjernosti
koju nikako
ne možeš ostaviti
da proklija kasnije
                   za neko drugo vrijeme

ona širom razlistala traje
                                              traje
                                                   traje



bagrem-prut @ 13:59 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, lipanj 20, 2008

            Mnogo sam puta zagrizao u jabuku teksta koji sada pišem. I nikada nisam imao previše volje i živaca da u nju zagrizem do kraja i da je dojedem kako valja, a da ogrizak odbacim tamo gdje mu je i mjesto. U smeće.  Nemam pojma niti hoće li ovaj tekst biti dogotovljen kako valja i ,iako gotovo uvijek težim savršenstvu onoga što radim, sasvim je jasno da je moguće kako će se i u njemu pojaviti poneka pogreška.
            Tema je i uska i široka istovremeno. Pismenost suprotstavljena nepismenosti. Možda su riječi pismenost i nepismenost preteške pa ću ih pokušati zamijeniti bliskoznačnicama koje sam sam iskovao, no vjerujem kako će se naći neki jezikoljubac koji će već iskovati odgovarajuće zamjene za te moje kovanice. Dakle, termin broj jedan: neukost u pismenosti. Termin broj dva neka ipak  ostane isti: pismenost.
            Odakle mi uopće ideja za tekst na tu temu? Stvar je jednostavna: na ovome blog-servisu pribivam već više od dvije godine i stvarno sam se nagledao svega i svačega, jezičnih bravura, sjajnih kalambura, tekstova koji pršte sjajnim uvažavanjem jezične norme i polako sam pronalazio majstore riječi koji se sjajno snalaze u magičnoj igri pisanja, kovanja, ostvarivanja upravo zaprepašćujuće dobrih jezičnih ideja. I takvima zahvaljujem za svaki pa i najmanji gušt.
            Istodobno, svakodnevno gledam jezični očaj. Neukost u pisanju posvemašnja je pojava. Dakako, ne mislim na pogreške u tipkanju. One su gotovo normalna stvar. Mislim na neukost u pisanju koja se tiče uvažavanja pravopisnih i gramatičkih zakonitosti, stilskih i leksičkih nepravilnosti. Još vrlo davno, gotovo u počecima blogerskog okupljanja na ovome servisu, blogerica kawai (rubrika: Linkovni odgoj; podrubrika: Savjeti; desno prema sredini bloga) dala je čitav niz sjajno pisanih  i posve dobronamjerno danih jezičnih savjeta u kojima je obuhvatila sve one najčešće gramatičke i pravopisne pogreške koje čine blogeri svih uzrasnih kategorija i stupnjeva obrazovanja. Alterniranje jata (zamjenjivanje: ije/je), problemi sa  grafemima (slovima) č i ć, upotreba  i pisanje aorista, futura 1.,  futura 2. i  kondicionala, pisanje negacije uz glagole pa čak i pisanje velikog slova kod vlastitih imenica samo su neki od češćih problema s kojima pojedini blogeri muku muče. Da ne govorim sad o zanimljivim redoslijedima riječi koji rečenici željenog smisla dadu neki sasvim drugačiji, posve neželjeni prizvuk.
            Ne bih , zaista,  ulazio u analizu  pitanja koji dijelovi  blogerske populacije pokazuju viši stupanj neukosti u pisanju, a koji manji. No, ipak, nekih se stvari moram dotaknuti.  Svjestan sam, prije svega, činjenice, kako  na ovome servisu ima mnogo blogera kojima je ovo zapravo jedan od rijetko solidnih kontakata sa domovinom , da pišu iz inozemstva i da su pomalo izgubili osjećaj za pravilnost materinskog jezika. I to poštujem i uvažavam. Njima ni ne zamjeram, znam koji trud ulažu u sve ovo. Također je zamjetna količina odstupanja od jezične norme kod adolescentske populacije. Razlog?  Bunt protiv pravila? Neznanje? Nemar? Sve zajedno? Ostavljam svakome od njih na razmišljanje. Ali ih isto tako podsjećam, da bi zaista trebali malo više pažnje posvetiti svojoj pismenosti i smislenosti tekstova, kako kompozicijskoj tako i stilskoj. Jer, ruku na srce, ipak je njihov blog njihovo ogledalo, htjeli to oni priznati ili ne. Što se tiče odrasle populacije, situacija nije ništa drugačija. Pogreške su česte,  a ja uvijek osjetim neku nelagodu nabašem li na neku pogrešku i poželim je dobronamjerno apostrofirati. Ne učinim to da ne povrijedim autora jer nisam siguran je li u pitanju neznanje, nemar ili tipfeler. Jest, narugam se nekad na vikalici ponečemu, no zaista nekad ne mogu iskontrolirati taj svoj jezičnosatirični žalac.
            Također, nakon ovoga moga teksta očekujem i one koji će ustvrditi kako u mojim tekstovima počesto nedostaju točke, zarezi i ini drugi rečenični znakovi, a da o velikom i malom slovu i ne pričamo. Odmah ću ih upozoriti da je riječ o nečemu što se zove licentia poetica. Sada bi ti isti mogli kazati kako se i oni služe tom pjesničkom slobodom, no moram kazati kako se pjesničkom slobodom mogu služiti oni koji znadu jezik.  (A možda je ovo i neki zametak novoga teksta o baš tome, o pjesničkoj slobodi iliti licentiji poetici...)
            I gdje sam zapravo sada? U principu – nigdje. Pogreške će se i dalje činiti, bilo ovoga moga teksta ili ne.  Znam isto tako da mnogi blogeri ovu svoju aktivnost tretiraju kao čistu zabavu, opuštanje i relaksaciju  i ne vode računa previše ni o ortografiji  ni o gramatici ni o stilistici ni o kompoziciji. Mogao bih čak i to shvatiti, ali opet se vraćam na tezu kako je, s jezične strane gledano, blog ogledalo svakoga autora, pa bio taj autor i najobičniji kopipejster. Iskreno, jako bih volio kada bi blogerska populacija povremeno u ruke uzela „Hrvatski pravopis“ Babića, Moguša i Finke, Težak-Babićevu  gramatiku ili Anićev „Rječnik hrvatskoga jezika“. Siguran sam da će to neki i učiniti i da će ogledala biti čišća.


 

bagrem-prut @ 17:35 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 17, 2008

Što to drhti u tepsiji bakrenoj?
Al su pihtije, ali su baklave?
Da su pihtije izio bi ih otac,
Da su baklave mater bi ih mrk'la.
Nit' su pihtije, niti su baklave,
nego burek babe Jevrosime.


Ona povazdan oklagijom tijesto suče,
tijesto suče prek astala drvenoga.
Nadjev radi od junećega mesa,
malo  junećeg,  mal' bravećeg doda ,
pak u njega mirodije meće  razne.
Mirodije da zamiriše stanom,
mirodije da  njinom nepcu ugodi:
malo soli, mrvu papra i luka crvenoga,
pa sve to zalije  vrhnjem  slasnim,
vrhnjem domaćim, a ne ukrajinskim.

Pa se talasa burek u tepsiji bakrenoj,
talasa se i giba kano djeva plešuća
ko da plesak trbušni strasno da izvodi.
Pak se zarumeni odozgo u pećnici,
zarumeni ko stidljivo ures - djevojče
na spojaku prvom kad je dilber ljubi,
ko rumen-jabuka što na glavu Njutnu pade.


Zamiriši stanom omama buregdžijska
raspale se strasti u želucima gladnim,
a sinak dični  jogurt domaćima istočio .
U keramičke šalice jogurt toči smjelo,
šalice lijepe  u engleskoj zemlji izrađene,
a jogurt iz rajića manufakture istače slasni,
manufakture naše,  pouzdane i dične.


Svi sjedoše, astal okružiše pa prionuše poslu.
Od masla brade  zablistaju moćno ko sunce
zasjaje ko homerova ćela uglancana ,
uzdahe ispuštaju zadovoljno,  oči im drhture .
Merakom zrak ispuniše: burek šaptom pade.



bagrem-prut @ 16:29 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 15, 2008


nekad je dovoljno prebaciti samo tvoju sjenku preko moga uzglavlja pa da se smire moždane struje i grčevit san da kroz nabubrele sljepoočice izađe na prstima i u fluid se pretvori
u polusvjetlosti mjesečevih ludorija držim na dlanovima uvijek toplu misao o pjesmama ispjevanim u predvečerjima rastanaka i sastanaka
nakratko i naglo ispustim zrak koji bi u drugim uvjetima bio krik

ja opet putujem kroz prostor i vrijeme i nevidljiv stežem šake da mi sav pijesak ne iscuri duž neizvjesne putanje
ura se igra fizikalnim veličinama
osrednjost ne prihvaćam čak ni kad se igram alatima

prije no što se omotam tvojom sjenom odrješito skidam prašinu sa sebe
pozdravljam naočit mjesec i svijetle puteve namijenjene dobroti







bagrem-prut @ 17:13 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 11, 2008



i vjetrove bih zasedlao
da istimarimo oblake
preskočimo strijele sunčane

pa i da riječi prestanem
pisati
govoriti
ostavio bih slike nebeskog kasa
u ljubav samu
pretvorenog



bagrem-prut @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 10, 2008



pod titravom svjetlošću tevea lišen spoznaje o slikama i zvucima hladio sam uskuhanu glavu
i kao da je pun mjesec bio hipnotiziranim pogledom ronio sam kroz riječi i rukama lišenim razuma ispisivao iste
sati su klizili
večer se pretvorila u neko posve neodređeno doba

hvala ti
bagrem-prut @ 15:50 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 9, 2008



bagrem-prut @ 20:15 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, lipanj 7, 2008



brodolomci znaju što je osama

zvijezde nedotaknute čekaju da se netko do njih uspne
zrak sinkopira
kroz prorupljenu čahuru vremena viri osmijeh

provukoh ruku  rastresitim  humkom zemlje
i pričam priču

    
bagrem-prut @ 17:28 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 4, 2008



u vremenu  kojem pripadam svojim svjetovima dubokim od tame tvoji tragovi ostaju putokaz
mutni odrazi  drhturećih kretnji sudaraju se s oštrim bridovima svakidašnjice
okrećem se prema nepostojećim zvukovima
svjetlost me ko zamašnjak neki tjera da pokrenem dlanove i pokrijem oči
tupa glavobolja

gnjecav talog popodnevne kave užegao od poludjele sparine
ni počešljati se ne mogu kako valja od nabujalih sjedina

dok promatram ptice tren postaje manje besmislen i krajnje točke mojih lutanja zapravo su imaginarije koje neću nikada doseći ako ne koraknem

a trebam te


bagrem-prut @ 21:56 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 1, 2008



s one druge strane čaše okupala se duga
sunce se prelomilo preko kocaka leda
zasjenjene oči milovale su modrinu onako zaštićene od ljubopitljivih pogleda sjedilaca i prolazećih

zaboravio sam na tren gdje sam tko sam i što sam
bio sam tamo ali zapravo negdje drugdje
bio sam praznoglav a zapravo mi je u glavi kuhalo
bio sam sam a uistinu sam bio pokraj tebe
pjesnik bi rekao - svečan
mada u tom trenu umotanom u dugu i led nije bilo nikakve svečanosti
ali zamisao o svečanosti bila je toliko jaka da nehotice digoh čašu i nazdravih nevidljivim očima i rukama što se smiju

zahvalno grlo prelijevalo se kapljičastim okusom meda onim slatkastogorkastim
unatoč toplinskom šoku pasao je osjećaj  ugrijanosti  želuca
duga je nestala
duhovi su nastavili oblijetati moju svijest šapćući mi stvarnost na moje preostalo uho

bagrem-prut @ 17:20 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.