Nitko da ne dođe do...
onako_usput
Blog - kolovoz 2008
srijeda, kolovoz 27, 2008



ne mogu dane pretvoriti u brojeve
niti u imena koja ima dadoše naši stari
ionako sam ih pretvorio u jedno nebezimeno trajanje isprekidano pritiskom naviještene ciklone u kojoj se glava drži na ramenima plitko hvatajući dahove usred ovlažene materije
pa trznem povremeno na nepostojeći zvuk zvonca
ništa to su samo varijacije na rubu oaze kad se pijesak i voda nekim čudom isprepletu
samo varke precijenjenih osjetila dok ona unutarnja signaliziraju trepčući crveno

pravocrtno pomicanje pogleda po obzorju prodire kroz kasnokolovoški sumrak
otisak prsta na neobrisanoj prašini
usamljeni leptiri traže svjetlo

ovaj djelić nebezimenog trajanja ne mogu ostaviti samo tako iza sebe kao što to ne mogu učiniti ni svim ostalim djelićima
to bi značilo odustati od svega
umrijeti na rate ili u cijelosti
odustati od sebe od dubokog uzdaha od sretnih očiju

a ja sam obećao baš sve



bagrem-prut @ 19:56 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 26, 2008














bagrem-prut @ 16:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 24, 2008











bagrem-prut @ 18:55 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 23, 2008


ECCE QUAMODO MORITUR...



umro sam već tko zna koliko puta
i ne znam jesam li se iz ikojeg od tih umiranja probudio pa bunovan nastavio okretati vreteno riječi
jesam li se navikao da se ispod moje kože ugnijezdio sjeverac samotnjak drugarčina crnih golubova
jesam li
ili sam negdje koraknuo preko ruba litice postavljene u nedogledju dok sam šećući oštricom žileta sanjario potočnice i pjevao o koječemu

umro sam već tko zna koliko puta
ispresijecao svoje životne brazde pečatima krhotinama staklovinjem razbijenih čaša udarcima bubnja što poziva na polagani korak u mirnom oproštajnom hodu
da me ubiti neće nitko do li ja sam znam već poodavno
ali znanje mi ne dopušta da budem siguran u postojanje onog trenutka kad proključala krv natopi utkanicu mojih sanjanih obzora

umro sam već tko zna koliko puta
bez da sam svoju predstavu uvijek dovršio do kraja jer se nijemi odjek snova ponekad borio s vrtačama punim okamenjenih strasti
i tako ne znam više kako se vežu krajevi iskidanih odora u koje sam se odijevao o svečanim prigodama tuđe sreće koja i nije čak ni malo bila moja

i tako čemu sve to
da čemu
za sve  što činim pa tako i za ovo i nema nekog oprosta
niti ga treba
volim te
a umro sam već tko zna koliko puta


bagrem-prut @ 17:48 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 21, 2008


..što bude kad se ovo dvoje sudari...
...kad udare riječi...
...kad udari glazba...

...mene je udarilo...opako...






bagrem-prut @ 20:58 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 20, 2008



PRESKOČENE TARABE



...srce stade k'o dete da se otima...
položih rukovet poljskoga cijeća nek zamiriše vrelinom neba
sljubili su se obrisi nekih davnobliskih odjeka i strmoglavih se prema svemu što sam istražio odavna 
potražih u zakucima prošlosti biser kristal modrinu
...tražili smo se po prethodnim životima...
pronađeno blago spremih posvuda a opet ujedno
kad se vrijeme sažme u jednu točku bit će tu preda mnom ko najvredniji kamen životonosac 
ko najživototvornija kaplja sačuvana od vreline bilo kojeg dana pred zavojevačima i halapljivim vodopijcima tuđih voda
i ja branitelj svojega glasa i svega onoga što imam kao jedno životom i dahom patetično posljednjim branit ću tu onoživotnu i ovoživotnu svojinu sve dok dišem
u njedrima očuvan dah koji će opustošiti sve ružno i sve tmasto od teška vremena zasađeno
...ostavih iza sebe svet, zablude, promašaje koji tište...
odavna odavna odavna
da bi život bio život svemir svemir a svirači da mogu izbrisati vragolike sjene iznikle u usputnom žbunju
a sve baš sve sam tarabe zbog tebe preskočio
pa nek se čude pa nek gledaju pa nek zavide
neka im
ne dam
...prosto, lako, k'o neko beznacajno pristanište...


bagrem-prut @ 20:59 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 17, 2008



          Jednostavno sam morao napisati ovaj post. Posve van moje domene, no nekad nas stvari  koje se dese natjeraju da okrenemo svoju ploču. Tako je i ovaj puta. Skrenut ću posve s linije literarnih zanovijetanja i okrenuti se nečem drugom...
      Na takav kopernikanski odmak natjerao me uspjeh Filipa Udea, našeg gimnastičara koji je učinio gotovo nevjerojatnu stvar: u sportu u kojem je osvajanje medalja na najvećim natjecanjima privilegija akrobatski talentiranih nacija (Kina, Japan, Koreja, Rusija)  ili bogatih i moćnih (SAD, Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Italija) ili možda u kojima je gimnastika tradicionalno usustavljen sport (Rumunjska, Bugarska, Mađarska), uzeo je srebro u finalu vježbe na konju s hvataljkama. Ne znam znadu li oni, koji su danas možda i prvi puta čuli za Filipa Udea, kakav je to doseg, osim što će upasti u rodoljubni zanos. Istina, manji no kad su nogoloptači igrali protiv Turske...Pretjerujem. Neće upasti u zanos. Zato što je ovo gimnastika, nije nogomet, nije vaterpolo, nije košarka ni rukomet.
      Pokušavam u potpunosti posložiti dojmove. Dečko je (za mene, gimnastičkog laika) - junačina nad junačinama. Preletjevši njegovu biografiju, samo sam potvrdio svoje misli o tome koliko je odricanja bilo potrebno da se dospije do olimpijskog postolja. Nezamislivo. To mogu jaki karakteri, uporni talenti koji se neće zaustaviti na svom talentu već će radom nadoknađivati ono što će drugi nadoknađivati novcem. Ovdje mislim na uvjete rada i treniranja.
      I to me odmah baci unatrag. Od sreće samo je jedan korak do tužnog, zemljotresnog, prizemnog realizma. Rezultati u individualnim sportovima  (atletika, plivanje, gimnastika, judo, veslanje, dizanje utega, boks, kajak, kanu, biciklizam) uz časne iznimke su nam takvi kakvi jesu. Svijetli vrhunci dosižu se u pojedinačnim slučajevima, no ne i slučajno . Iza tih pojedinačnih slučajeva najčešće stoji pretežak individualni rad sportaša i male ekipe koja se brine o njima. Vrlo često su tu samo roditelji i trener...Nagradno pitanje ni ne trebam postavljati: gdje je tu sustav? Istina, reći će netko, maleni smo i ne baš bogati, a vjerojatno i HOO čini što može. I sve to stoji, ali ja opet kažem da ne postoji sustav. A sustav znači sjajnu organizaciju na svim razinama: od školskog sporta do vrhunskoga. Postoji li to? Netko će kazati: mlada smo država. Točno, ali imamo iza sebe petnaestak godina u kojima je ustrojavanje sportskog sustava, koji će izbacivati vrhunska svjetska imena u individualnim sportovima, trebalo biti završeno. Ne, ne mislim ovdje na dvadeset olimpijskih medalja na OI. Ne pada mi takvo što na pamet, jer cijeli svijet je otišao naprijed. Pogledajte samo atletiku, gimnastiku i plivanje, da ne nabrajam dalje.
      I opet se vraćam na Filipa Udea i Snježanu Pejčić. Oni su - čuda. U zemlji u kojoj se izvrnutom logikom  kao idoli nameću pjevači i pjevačice upitna glasa, praznoglave ljepotice koje baš ničim tu ljepotu nisu zaradile ,bogataši sumnjive provinijencije i u zemlji gdje je crna kronika bitan dio svakodnevnice,  Snježana i Filip djeluju nestvarno. Bojim se da će njihovi uspjesi proći uz tapšanje po ramenima, pokoji domjenak i eventualno nekog dobrog čovjeka koji će odlučiti biti im sponzor bez ikakve protuusluge. Oni će tiho i skromno prolaziti kraj nas. A trebali bi biti pokretači novoga vala u shvaćanju sporta. Da su , nekim slučajem, rođeni u Finskoj, iza njihovih uspjeha djeca bi pohrlila u vježbaonice i na strelišta...Ovako se, vrlo vjerojatno, neće desiti ništa spektakularno niti sudbinsko za razvoj gimnastike i streljaštva. A medijima će njih dvoje biti zanimljivi dok nogometaši ne uđu u novi ciklus za neko veliko natjecanje, dok se neka pjevačica, manekenka ili osobapoznatazatoštojepoznata ne uda, razvede, ostane u blagoslovljenom stanju  ili ne snimi neki porno uradak, možda čak kupi nove cipele ili haljinicu.

      Da, da ne zaboravim, I Filipu i Snježani veliko hvala. Ganuli ste me.

bagrem-prut @ 18:49 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 16, 2008
 
SNOPREDICE



...ispisaću po nebu riječi za tebe vjekova mir vraćaš mi ti...
u nepostojanju drugih znam što postoji
u nepostojanju stvari vremena odraza nepomične svijesti na izmrljanoj hartiji znam dovoljno a opet nedovoljno a da bih poremetio ritam vlastitog srca
a ono kuca ritmom nekog bezvremenog sevdaha što se ugnijezdio negdje između svijesti i nesvjesti između oka i uha između neba i zemlje pomirenih bar na tren
...smiruješ vode nabujale  moj šapat i krik ćeš pomiriti...
negdje na početku puta onoga nevidljivog oku a vidljivog srcu 
u zametku tihih previranja baršunastih gotovo u kojima je mijena samo drugo ime za novi cd novu punu čašu nov odmjerak glasa izraslog uz tambure
dok se svilen odjek rijeke što se valja i nosi ime dunav sava tisa omata oko riječi uljuljan u svemirske dimenzije tiho odmatam filmove
oči časkom širom zatvorene časkom otvorene upijaju sunce što opasuje bezoblačnu modrinu
...pijem ti dah kao lijek svaku noć, prije no što usnim ja...
pa tako nehotice zaboravim sebe noć nedospavanu pjesmu nedovršenu i puštam neka kapci budu otvoreni dok se tama presvlači po zakucima mojih samo tebi otkrivenih odaja
pobrisana prašina 
pauci pletu neku svoju sretnopređu po stropnim uglovima
ustajala noć orosila mi ruke oslonjene o prozorsko okno
mrkov što ga spremih  za kas od miline kočoperi se uz svoj carski prijesto i odmjereno lupka nestrpljivim kopitima a ritam potkovica doziva zvuk đerma i ljetni mir dalekog salaša
pa i da sanjam otvorene oči mi mogu samo pucnjevima zatvoriti a san mi ne mogu oteti ni godine što stežu ni njihovi nevidljivi čuvari
...i taj tren i zauvijek samo ti, ti si mi u mislima...




 

bagrem-prut @ 15:35 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 14, 2008




NI CRVENO NI CRNO


...noćas nisu sjale zvezdice na nebu...
a ja sam promiješao vlati vremena sapletene oko moga tijela i uma
ugnijezdio sam se u čahuru posve spreman izletjeti kad vremenski prometnik kaže kako je tomu vrijeme
krhke stijenke moždanog oklopa napukle pred najezdom haračlija samo takvih
....nekog nije bilo u malenom selu...
riječi su se kovitlale bez reda početka i kraja
a bilo ih je bože moj kao i sjena što se vuku svijetom u potrazi za krhotinama svjetla izgubljenih negdje na putu između nemila i nedraga
puteljci su se nazirali u jednom jedinom dnevnom trenu kad je nemoguće razlikovati je li nit konca crvena ili crna
...noćas je padalo cveće sa bagrema...
zazvonjale tugaljive tambure pa prosuše vreo noćni krik kroz samotništvo umornih vjeđa
sklapale su se latice maslačkova cvijeta da ih nitko noćas ne probudi
ni lahor
ni uznemirujući zaziv ćuka
ni psi koji su lajali na bezmjesečno nebo u nedostatku karavana
...sve je tako tužno...jer...nekoga nema...
bezgranična se ljubav ljeskala na dlanu
nedruželjubivi tamni leptiri pohodili su daleka svjetla
pristanište s jednim jedinim vezom i dalje je slobodno kako bi se lađa na njemu mogla odmarati
usplahirene trave pile su rosu s dlana novog dana
sunčana pjesma razli se uzglavljem
o, noć je kazala sve i ništa
a ljubav nastavlja cvasti
...iz sokaka....moga...







bagrem-prut @ 16:32 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 13, 2008



I  JESI


i samo uzdahnuh široko i lomno
i kao da sam sve svjetske bolove odbolovao jednom jedinom boli
i vidio sam u snu ljiljan bijeli
eterom prenesoh drhtaj riječi isprekidanih brzim elektricitetom mozgovnih silnica
moja je slaba točka bila moja
kao što je i inače moja bespogovorno
i iako nisam nikada bio ni ahil ni hektor a nikad se nisam olako posve prepuštao sebi osim pred sobom čistim nebeskim svodom i pred tobom spustih ruke uza tijelo u snažnom miru srcu vidljive istine

pa da sam melek tisuću puta i meleci trebaju meleke
a ja te ni ne trebam svojim melekom zvati
od početka moga svijeta koji liči nekad na pentateuh jednostavno jesi
moj melek


bagrem-prut @ 15:26 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 9, 2008



JEDNOM, AKO NE I PRIJE...



volim svoja svjetla ma gdje ona bila
volim ih jer se u njima prelijem u fluid svijeta oko sebe
jer u tom fluidu pronalazim ravnotežu
onu vanjsku i onu unutrašnju koja mi ponekad nedostaje kao što ponekad tražim dovoljno dobre riječi koje mi nedostaju

volim svoje mrakove koji su obično u meni
zamaskirani mimo doba fašnika
demonizirani odbljesci tmine posloženi u nekim mojim zakucima što aritmično sijevaju nekom gotovo opojnom strašću preuzimanja neželjenih konaca u vlastite ruke
volim ih čak i zato što iza njih u nekom mom krivudavom tunelu (ipak)  tragački dodirujem ohladnjele stijenjke  i kroz blatnjavu neutabanost dođem onečišćen a pročišćen do krijesnice što je na tom putu zalutala kao i ja
pa put nastavimo dišući zajedno ritmičkim skladom i čuvajući dah za usklik sreće zbog (konačnog) izlaska iz tunela

svakodnevno se mijenjam
naočigled sebi i drugima
izmijenjujem tako kratkotrajnu svjetlost i čini mi  se dugotrajnu tamu

a kažu da mi je teško pročitati oči u zadnje vrijeme
tako jest sada
tako će i biti
i znam da će se moje oči opet moći poigrati svjetlima
jednom ako ne i prije






bagrem-prut @ 23:39 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 5, 2008



Dok pišem ove retke, u glavi nemam naslov. Nemam još, zapravo, niti ideju što i kako uopće sročiti ovo o čemu razmišljam. Trebao bih biti mudar: ne povrijediti nikoga, a biti dosljedan sebi, mada je i ova pisanija odstupanje od dosljednosti. Ovo bi, zapravo, trebao zahvalnički nekakav post biti, a nekako mi ne leži uloga govornika i nekako mi se čini da je uloga blogera dana splet nekih čudnih okolnosti. Onima koji razumiju - hvala. Onima koji ne razumiju ,opet -  hvala. Onima koji su našli razloga da kliknu onaj dugmić za glasanja, također - hvala. I ništa više i ništa manje.

Kad sam, naime, prije dvije godine i kusur dana, započeo ovu pisaniju, nije mi na pamet padalo da ću doći do ovoga trena. Brojke su u principu nebitne, kako broj postova, tako i broj posjeta i komentara. Važno je, kao prvo, da uopće pišem...Priča o mom nepisanju bila bi predugotrajna. Na koncu konca, preveć je osobna da bih je rastegnuo ovdje. Stoga: da, ponovno pišem. Da, probudio sam se. Da,  kreativna noćna mora je trajala.

E, sad...Ponekad se u životu potrefe neke silnice, poslože se u jednu jedinu i odvuku nas nekamo. Povremeno se prepustimo, povremeno kormilarimo kako znamo i umijemo. Meni su se poklopile. I neobično sam zahvalan što sam došao do ovoga trena i do ovoga mjesta.  Hvala Ti na tome, ma koliko to banalno zvučalo.

Uopće, otvaranje svake kutije ne mora nužno biti i suočavanje s duhovima ili rvanje s Pandorinom zimnicom. Ponetko je ovo otvorio i zatvorio. Ponetko je ovo poželio otvoriti opet. Pa opet. Pa opet. Zahvaljujem na tome. Vraćanja uvijek imaju svoje razloge. Kao i odlasci zauvijek. Ma kakvi oni bili. Jura bi rekao kako u svijetu tajni mi nismo sami. I nismo. Ako imamo sebe i ako imamo ponešto dati svijetu. Možda ovo i nije neka ljepota i možda je poneka riječ i višak. Ma kako god, u prolazu sam opet ostavio srce na cesti. Suština i jest u povremeno prelomljenom srcu, prelomljenom ko bagremov prut, onako, usput...

A meni se, dušo, od tebe ne rastaje. Volim te.




bagrem-prut @ 16:06 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 3, 2008


Malo mi teško napisati neki pametan uvod u ovakav tip posta. Nije moj stil, nije moja tema, nije moje područje . Bar ne u pisanom segmentu. U onom organoleptičkom i hedonističkom - jest. Gubitak metaforike ću nekako preživjeti. Znam, znam, ono o čemu ću pisati niti je zdravo, niti je preporučljivo, te E nešto, te kolesterol, te bijeli šećer, te zaslađivači ovakvi i onakvi...No kako se samo jednom živi, a i bukvalno i formalno se od nečega mora i umrijeti, nemam namjere prekinuti sa ovakvim slatkim užicima sve dok to ne bude posve nužno. Do tada, ovo je moj neki top-10 industrijskih slatkiša..Već osjećam prijekorne poglede, ali i vidim sladokusce svih fela.
Krenimo...

No.10 - PJENASTE BANANE



Okus djetinjstva samo takav. Nekad "Soko Štark". Mislim da su oni prvi. Danas "Kraš", mada ima i nekih njemačkih proizvođača, ali "Kraš" je zakon.


No. 9 - TOBLERONE



Jedna od prvih slastica koje su nekad davno posve ilegalno-legalno stizale iz Leibnitza u moj skromni djetinji dom.  I danas volim njen praktičan oblik i iako postoje i varijante (čak i Krašev Kolumbo), ništa ne može ni okusom ni sentimentalno zamijeniti baš ovu sa slike.

No. 8 - MUNCHMALLOW


Znam, znam, i ovo je nezdravo do bola. Ali što mogu. Vjerojatno jedan od prvih licenciranih umjetnih kolačića na ex-Yu prostoru s punjenjem poput snijega od bjelanjaka upotpunjenog želatinom. Proizvodila ih je "Crvenka". Ljubav na prvi pogled. Postoje i kolači s tim imenom, domaća izrada, međutim prednost dajem ovom malom slasnom industrijskom čudu.

No. 7 NESTLE CRUNCH


Jedna od onih vječnih švicarskih čokolada. Čast Milkama, ali ovo je ipak bez premca. Pun okus čokolade u sjajnom spoju s krispijem. Mljac...

No. 6 - LION



S ovim sam se slatkim čudom sreo pred dvadesetak godina u Švedskoj. Nepcu posve ugodan spoj čokolade, vafla, karamela i krispija. Silno sam se razveselio što sam ga našao i kod nas, razmjerno nedavno.

No. 5 -  JAFFA CAKES



Puno je oponašatelja ovog kolačića. Neuspješni svi od reda. Čak i "Kraš", žao mi je. Šalica mlijeka i jafići...

No. 4ŽIVOTINJSKO CARSTVO



Uh, ovo je zaista nešto što traje zajedno sa mnom. Otkako pamtim za sebe uživam u ovom malom čokoladnom čudu. Kao klinac sam skupljao i sličice, no danas je samo okus čokolade bitan. Za sva vremena.

No. 3 - HARRIBO



Znam, znam, ova rastezljiva, slatka, raznobojna, malena čudesa apsolutni su kraljevi nezdravosti, koliko god dobivali nagrade na kojekakvim festivalima slatkiša, no zaista si ne mogu pomoći. ..Simbalu, zlatni medvjedići i ostale varijante barem su meni užitak kojem se rado vraćam.

No.2 - MIKADO BRUSNICA



Jedini slatki novitet među favoritima. Možda bi bila još bolja s malo manje šećera i s većim udjelom kakaa, no i ovako je slasna. A brusnice ionako - volim...

No. 1 - DOMAĆICA



Apsolutni favorit svih favorita, nepobjediva već godinama. Litra mlijeka obavezan je pratitelj ove đakonije. Nenadmašna, zaista.

Izbor svega ovoga je, dakako - moj. S njime se možete i ne morate složiti. I, da, volim ja i kolače, ali...



bagrem-prut @ 10:38 |Komentiraj | Komentari: 50 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.