Nitko da ne dođe do...
onako_usput
Blog - rujan 2006
subota, rujan 30, 2006







...a večeras...dame i gospodo... samo za Vas...

T O N Y...



ouuuuuups...ne taj...
ovaj...



(...spustila te zvijezda...na planetu da mi budeš radost...)

i...naravno...





bagrem-prut @ 18:01 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare













B J E L O V A R 





1756. - 2006.

Grade...

Poživi još mnogo, mnogo...
Voljet ćemo se i davati si ono najbolje...

(http://www.bjelovar.hr/city_style/virtualne_panorame.php)


bagrem-prut @ 09:39 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
petak, rujan 29, 2006







svijet mi se
nekad
u čekanje dobrovoljno
pretvara

ispunjeno čekanje
ne ono
dosadnjikavo
na nekom
opustjelom peronu bez krova
gdje je i vjetar
zaboravio
pomesti tlo

s naramkom snova 
na leđima
o ramena okačenim
bez kamena međaša
u vremenu
jedan svemir
držim 
na ispruženim dlanovima

pa nek svjetlost
klizne











bagrem-prut @ 18:40 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare







               Dobrim dijelom probdjevenoj noći unatoč (ništa za mene neobično) u ovaj  dan, kojeg londonska magla još nije posve napustila, ušao sam prepun neke tihe nade kako će biti bolji od onog prethodnog...A prethodni je bio takav kakav je bio:-)...Ufanje, čvrstina misli...(Ma daj ,Bagreme...ne lupetaj:-)...)
         Ipak, podižem ovu svoju misao nek poleti.Na svojim krilima, ma koliko  nejaka bila, zna ona kamo treba dospjeti, pod kožu se zavući...
         A misao je kratka i jasna: "Sretno!"...


          



 




bagrem-prut @ 11:14 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 28, 2006







od slova do slova
od riječi do riječi
od pisma do pisma
mislima 
kružim
neravnomjerno
srcem ko zastavom 
oboružan

brazdim
putima i stranputicama
vežem 
niti i čvorove
gradim
kule i zidove
lutam
gužvama i pustopoljinama

hitam polako
jer ne bih želio
okasniti
niti
prerano doći

tamo 
kamo idem





bagrem-prut @ 18:33 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare






      Lijeno ranojesenje poslijepodne...Ljetu kao da se ne žuri ustupiti svoje mjesto jeseni koja se ni ne trudi odviše zasjesti na svoje kalendarom zajamčeno mjesto.Sunce gotovo  čas kao plimni val a odmah nakon kao pasijom ohrabreni ljubavnik proteže se duž moga maloga svijeta.Nebo oteščalo od modrine, lijeno i nepomično u svojoj širini, istim plavetnilom blaži oči i hrani pokoji paperjasti oblačak.Zrakom drhture koprenaste niti...Bablje ljeto, Miholjsko ljeto ili kako hoćete...
      A mi, zemnici koji se hrvemo sa svojim svakodnevnim olujama, neverinima i tornadima, očiju uprtih u vlastite noge zaboravljamo pogledati gore i pritom osmijehom ozariti lice.Istini za volju i meni se to kadikad desi kad sam mrk poput najcrnjeg ugljenokopa i hladan kao Sibir...Ali nekako mi se čini kako taj moj tren uronjen u ovu toplinu oko mene i meni daje, možda ne onoliko koliko mi nedostaje i ne može mi dati sve što mi fali,  onoliko energije koliko sam tog trena spreman primiti u svoje ionako poluprazne rezervoare.
       Ovo zapravo pišem kao neki podsjetnik ( i sebi i ne samo sebi) na činjenicu kako smo stvoreni zato da od svakoga danog nam dana uzmemo ono najbolje i podijelimo to isto sa sebi dragima...Kako niti jedna naša dnevna ili stalna bol nije trajno stanje ukoliko to sami ne dozvolimo...
        Ja ću, istini za volju, ovo poslijepodne uzeti u svoje ruke škare za obrezivanje i ponešto drugog alata. I obećajem, kako je to posljednje Miholje koje izgleda tako, samotnički opredmećeno u alatu...
         A sunce nek lije svoj dar zemljanima i nebo nek se nad nama tiho meškolji u svom plavilu...Da bi sljedeće Miholje meni bilo drugačije, što  i svima vama odsrca želim...


bagrem-prut @ 14:32 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 27, 2006







i kao da sam
tiha usijana repatica
u tvom burovitom 
sazviježđu

molekula vodovita
s tvojih dlanova
budno čuvana
od žednih zavojevača
kao da sam

i kao
stalnogoreći ugarak
sivooki
da jesam

da jesam kao
riječ uzavrela
od neizgovaranja

znam
sretnik jedan od onih u milijun
kojima je dano
ma kako voljeti
onaj
koji zna što treba 
znati

znam
ponosan i smjeran
istodobno

jesam





bagrem-prut @ 21:31 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare







Nekad ne znam zakočiti dovoljno brzo.
Nekad ne znam zabrzati polagano.
Nekad ne znam izmigoljiti iz vlastite misli i pustiti ju neka usahne.
Nekad ne znam prestrojiti unutrašnje prioritete  pa staviti pamet u prvi plan a srce pustiti neka samo - kuca.
Nekad ne znam čak ni zbrajati, samo me oduzimanje ide kao računska operacija.
A sve to, sve to samo zato što u sebi plaćam danak voljenja...


Ogledalo reče:"Budaletino, sretan si čovjek."



bagrem-prut @ 10:17 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
utorak, rujan 26, 2006







flame 3

bagrem-prut @ 21:24 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare






Ovdje je riječ o
življenju
prepunom
nekih mojih svojevoljnih 
predaja
kada sam svijetom koracao
ruku visoko podignutih
ponad glave
sklapali mi oči
nemirom
glinom me oblagali
paprati prekrivali

ovdje je riječ o
jednom danu
prorečenom
nakon šalice gorke
kad su se oči poluotvorile
u ogledalu lako namignule
ruke se spustile uz tijelo
osušena glina raspukla
paprat istrunula

ovdje je riječ o
sada i ovdje
o krijesnicama srca
o osunčanim očima
o rukama
koje od gline i paprati
vajaju
ono što dolazi
sutra





bagrem-prut @ 17:56 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare







Sjedim na terasi. Dišem  jutro  pod nebom boje posvijetjelog indiga.Pokretima ostarjelog mačora lijeno podižem šalicu kave. Kava miriše na dobrotu i podsjeća da je popodnevna šihta preda mnom.
Ne volim te popodnevne šihte, koliko god da mi ostavljaju prethodnu noć u svoj njenoj slobodi i mada mi dopuštaju da bude dulji onaj moj toliko  cijenjeni jutarnji san...Često mi to nedostaje...
I da, vrijeme je da ostavim ovdje neki svoj trag.Možda će  taj trag, nastao pod ljubavničkim potezima sunca, nekome uljepšati tren a možda će nekome i biti input u dan koji se pruža pred nama onako postojano i neslomljivo u svim svojim obavezama i zadatostima.
Pored moje terase nema mora i priznajem da mi to ponekad usfali.Ima samo tratina, zelena , kao da  ju je ovoga trena Lorca riječima oslikao...

mjesec je pun
obala sna
ti nisi tu
šapuće noć

ko u snu
tražim znak
more briše korake
tihi sjaj
valova
budi moja sjećanja

mjesec je pun
miriše mrak
lutam niz žal
normalna stvar

možda znaš
ipak još
pamtim tvoje poljupce
dobro znam
nikada
nisam tako voljela

i dok valovi u glas
našu priču šapuću
ljubav postoji zbog nas...

mjesec je pun
obala sna
daješ mi sve
šapuće noć
šapuće noć...

i dok valovi u glas
našu priču šapuću
ljubav postoji zbog nas... 

(dakako, ovo nije Lorca...)






bagrem-prut @ 10:18 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 25, 2006







zabljesnut će svjetiljke
zlatom žarnih žica
plavilom neona
zatitrat će ovo veče
od septembra oteščalo

kroz mrak 
smijeh će se razliti
kroz prozore raskriljene
možda će
neka draga pjesma
ulicama
prošetati
podruku povesti
lutaoca nekog

spokoj 
će se u zraku ćutjeti
srce će zatitrati
zlatosatno
kao kad
metronom zatitra

§     §     §

podno lampe s kandelabarom
ko trag prošlih koraka
u neonu blista
plava ruža





bagrem-prut @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare







Još se jedan radni ponedjeljak izvrnuo na ulicu kako i valja, uostalom.Svi nekamo jure, prljave fasade ostaju mimo njih.Uostalom, onako prljave drugo niti ne zaslužuju.
Pred bankomatom repina.Nervoznjaci iščekuju da stroj izbljuje u sekundi što su mu naredili.Nije ni tom stroju lako.Pogledavaju na satove, kao da će ih sam pogleda na sat spasiti od nečega...Tko zna od čega.Bankomat obavljen.
Sjedoh..Narudžba: mali cynar (artičoka je čudesna biljka - dakle, za zdravlje), mali espresso (i to za zdravlje, ili bolje rečeno za lagano buđenje) i dva deca sarajevskog kiseljaka ( i za žeđ i za merak)...
Zapalih, otpih...I tada se gotovo u laganom ljubavničkom predavanju zatvorenih očiju izložih tkoznakolikojošdugogrijućem rujanskom suncu...A onda...
Kroz svijest se provuku ničim pozvani Montserrat Caballe i Freddy Mercury i iza spuštenih vjeđa odnekud iznikne ovo...







Podigoh se...Fasade više nisu bile onako sivoprljave...
Sada slušam Sarrah Brightmann i Jose Carrerasa...Amigos para siempre...Adrenalin se meko diže...Para siempre, amigo mio...

bagrem-prut @ 16:25 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare







Svaštanešto mi ovih dana ulazi u sjećanje...Bit će da starim opakom brzinom...Jutros je odnekud izniklo ovo...Ničim izazvano...Neki će se itoga sjetiti...

Skupit cemo nocas, prijatelji moji
i drace i svice iz naseg dardina
tisucu sinova, razbacani skoji
i tisuce kceri gromaca i stina

Nocas cemo zemlji ko materi reci
nosimo iz grozjem srce u kaseti
i za svake ce loze, krv rumena teci
a pisma ce sama poci po kaleti

Rasti zemljo, pukni stino,
Kucaj srce materino
Sumi more, suzo slana,
Trajnaninaninanaanaaa

Dalmacijo zemljo, maslinova grano
Dalmacijo zemljo, kamena i smilja
Ozlati mi veslo, kad ustanem rano
Obala je tvoja od suncanih milja

Do kamena zemlji, narasti ce plima
Sinovi i kceri ribari tezaci
A za one drage, kojih vise nima
Donit cemo vjenac pa u more bacit 











bagrem-prut @ 09:21 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 24, 2006







ispratio sam te
zamahom ruke
na posljednjem peronu
prošlog vijeka

u  ovom vijeku
prohladnom
od uznabujalih samoća
ni ne sjetim te se više

bilo bi ludo
sada
gnjevom se gnijeviti
srdžbom srditi
ljutnjom ljutiti
i bijesom bješnjeti
kad moje ruke
nisu znale dovoljno
onda
srce uljuštureno
nije znalo napolje

sada
dok nepoznat netko
proždrljivo
guta ovaj dan
to nam samo gospod  svira jesenju sonatu
smiješkom
zatvaram rukom nažvrljane svitke
davnih dana smotane

zagledan
u daljine 
purpurnoplavozlatne
samo meni znane











bagrem-prut @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare







Uz ove riječi Momčila Popadića, neka vam je ugodna nedjelja...

Jedno pored drugog disemo u tami
A jesmo li skupa i da li smo sami
Ti si negdje ja te samo pratim
Na prstima onda u svoj san se vratim

Tonka, gdje si sada dok ti ljubim rame
Jesi li jos budna da li mislis na me
Tonka, reci crvrcak, Tonka, reci more
Brzo nesto reci da ne bude gore

Sve su bitke dosad izgubljene trajno
Dobijmo bar ovu to bi bilo sjajno
U mraku se zari jedna cigareta
Kao svjetionik na pocetku svijeta

Sebicna ne budi, sve moje, sve moje
Ne kradi mi jastuk, jastuk je za dvoje
Tonka budi ista, budi takva cudna
Samo budi blizu i jos malo budna
           
 


bagrem-prut @ 10:45 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, rujan 23, 2006







na valima svježine
ujezdilo u mene
zvijezda gladno
predvečerje

ugnijezdih se
u toplinu vlasitih misli
u dimu cigarete
u žuborenju srca
mirnonemirnoga

mozak 
lista stranice
briše police
prašnjave od zaborava radi
mjesta za novotarije
ili je to
suvišan poso

ćutim 
blagost tvoju
riječi isprepletene
sa dalekim sidrištem
i
lukom poznatom

kao u magiji
veslati treba
do mola
koji
čeka





bagrem-prut @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare








      Putujući svijetom, u neka od odredišta dođete bez ikakve predodžbe o tome što vas očekujete.Možda neka polumaglovita ideja o ljudima i predjelu, no kad osvanete u gradu o kojem niste imali čak ni takovu, polumaglovitu, predstavu i otkrijete neki posve novi svijet kako se pruža pred vama, tada to zaista poželite utisnuti duboko u svoju svijest nek tamo ostane za sva vremena.
       Tako se  i moj susret s Upsalom, gradom na sjeveroistoku Švedske, desio prilično davnih 1988. i 1989. Trebao se desiti još jedan, puno dugotrajniji i nimalo turistički susret s tim prelijepim gradom negdje tamo koncem prošloga stoljeća, ali Bagrem je ipak morao odabrati neke druge životne prioritete.
    Sa svojih osamdesetak kilometara udaljenosti od Stockholma , samo 20 minuta od stockholmskog aerodroma Arlande i sa oko  130 000 stanovnika, Upsala kao jedan od razmjerno dugovječnih  švedskih gradova (osnovana je u još u ranom srednjem vijeku) danas je grad po mjeri čovjeka i svakako destinacija koju turisti koji posjete Švedsku obavezno moraju obići.
    Faktički je Upsala osnovana nekoliko kilometara sjevernije od današnje gradske jezgre.Tako se danas tamo mogu vidjeti vikinški grobovi u obliku travom obraslih brežuljaka.

      

I tamo, a i u današnjoj gradskoj jezgri, mogu se vidjeti runstenar, tj. runsko kamenje, natpisi sa zanimljivom grafikom i runskim slovima na jednom od starih germanskih jezika.



Nakon kristijanizacije, obavljene u 11. stoljeću, Upsala se razvija na današnjem prostoru.O tom razdoblju svjedoči i nekoliko sakralnih objekata kao što je ova crkva.

Sveučilište u Upsali, osnovano je zahvaljujući legendarnom kralju Gustavu Vasi još 1477.Sveučilište nosi ime Gustavianum.



Panorama Upsale  je nekad izgledala ovako...

Upsala in Schweden

a danas izgleda ovako...U središnjem planu je katedrala...




I, na kraju, Dombrun, ili kako bi se to prevelo, Most od Vijećnice....Jedna od najljepših gradskih veduta.Bijela zgrada u prvom planu  je biskupov dom iz Bergmanova filma Fanny i Aleksander. Odmah uz rijeku Fyris, nalazi se samo jedan od brojnih gradskih parkova gdje možete sjesti, pojesti, popiti ili jednostavno - uživati u pogledu.



Dakako, bilo bi još svijetlih točaka ovoga grada. trebalo bi više i vremena i prostora da se grad predstavi u cijelosti...Možda netko od vas i poželi otići tamo...jednom, tko zna kad i ja ću...Ponovno...


bagrem-prut @ 12:26 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare








Kad bolje pogledate godinu, bit će vam jasnije...


Astronaut postati želim
od zvijezde do zvijezde da se selim.
dsa izbliza vidim leteće tanjure,
bolje upoznam svemirske kulture
Drugima tlima malo da tapam
nova poznanstva u svemiru sklapam.
Te da iz dalekog, dalekog mraka
gledam našu Zemlju - 
- sjajno zrno maka..
                                       (1977.)

Nek' vam subota bude - lijepa:-)))




bagrem-prut @ 09:10 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, rujan 22, 2006







usamljen glas mi dodirnu uho
kožu mi uzdahom prekri
oči u vatru pretvori

razasuh se
ko površina morska
kad je žabica prelomi

uhvatim nježnost
u naručje očiju
raskovitlano mirom 
predvečernjeg predavanja

udahnem olakšanje
novokružno
krilato
donebeski iskreno
bogato

pri kraju dana
koji je 
opravdao
svoje postojanje






bagrem-prut @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare







       Svjesne potrage za našim osobnim identitetima ne počinju u ranom djetinjstvu, a niti ih ne započinjemo bez nekog ozbiljnijeg poticaja.Najčešće poželimo otkriti prošlost i nekako smjestiti sebe u vrijeme i prostor temeljem onoga što se dešavalo kad nas nije bilo...O korijenima je dakle riječ...A moj prvi svjesni i dugoželjeni dodir sa osobnošću povijesti vlastitih korijena desio se razmjerno davno.
        Godina je 1987.. Bagrem je student četvrte godine. Spremamo se na apsolventsko putovanje. Odredište - Češka.Moja pradomovina.O njoj sam samo slušao priče koje su imale manje ili više nostalgičan prizvuk, učio njene pjesme koje su nejasnim tragovima govorile o onome što jednim dijelom i sam jesam, služio se pomalo jezikom svojih predaka.Ali sve to nije bilo to. Trebalo je osjetiti bilo pradomovine...I, osjetih ga ...
        Proljeće 1987.. Sumagleno jutro na austrijsko-češkoj granici...Ulazak u tadašnju Čehoslovačku.Šok...Kilometri puste zemlje, bez šume, bez naselja, bez ljudi...Samo oranice, od Austrije odijeljene visokom bodljikavom žicom i svakih nekoliko stotina metara drvene visoko podignute osmatračnice...Koliko li je samo mojih zemljaka na toj žici završilo svoje snove o nekom drugačijem životu...Prva naseljena mjesta...Češka provincija...Bijeda na svakom koraku...Stare građevine koje bi trebalo zaštititi pretvorene u stambene objekte koji sustavno propadaju. Gradski kolnici i pločnici u posvemašnjem raspadu...Nevjerica. Put prema Pragu...Pejzaž nedirnut. Bogatstvo čeških šuma, pa dolina rijeke Sazave u kojoj su djelovali prvi slavenski učitelji - Konstantin i Metodije.
         I konačno - Prag! Ili , Praha, kako se na češkom jeziku zove. S lijeve i desne strane socrealistička naselja tipa Novi Zagreb - velebne spavaonice...
         A predvečer - prvi susret s onim što se smatra Pragom i s onim što ga čini jednim od najljepših svjetskih gradova...


               
                   Pogled na Hradčane, najstariji dio Praga


        
  
     
    crkva na Staromestskim namestima 
sa astronomskim satom


               
                                           
                  Karlov most dobio je ime po Karlu IV. vladaru koji je Pragu 
dao između ostaloga
                 i jedno  od najznačajnijih europskih sveučilišta       
                                                  
                            





 ulaz u Hradčane preko Brane

         

        Zlata ulička u kojoj su prema predaji radili zanatlije 
koji su opskrbljivali češke kraljeve.
            Upozorenje: 
dobro sagnite glavu kad ulazite.
         Kućice su kao stvorene za patuljke.
      
      
             
 


       

Franz Kafka, književnik , i Jaroslav Hašek, 
autor dobroga vojaka Švejka,
 također su zaštitni znakovi grada.

       Mnoštvo je drugih veduta, ljudi  i događaja uhvaćeno u moja četiri susreta s tim gradom.Svaka od njih kao i svaki od susreta posebna su priča  i svaki taj detalj bio bi blog za sebe...Obećao sam sam sebi kako ću se tom gradu vratiti još koji puta kako bi bilo pradomovine nastavilo u meni kucati i dalje i mome životu podarilo još poneku ljepotu i smisao.

bagrem-prut @ 13:14 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 21, 2006






Ovo trenutno slušam...Sjećate li se toga...?

Zazmuri, pa na sopstvenom platnu
U glavi pomesaj sivu i zlatnu
Lagano da ne remetis vece
Zazmuri, pusti film da istece
Udahni, vazduh lepljiv od krvi

Ne gledaj me kao vucica
Nije moja zelja presuda
Baklje gore pesma cigana
Procitana s dlana sudbina
Procitana s dlana sudbina 




bagrem-prut @ 21:00 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare







dugačke su niti istine
povezane
tobom
mnome
optočene
satima
danima
godinam već

ostavljaju 
okus pravde
zvuk blizine
neodoljivi miris
daljine
fatum sverazumlja
nadvremenski

sloboda je
biti
u toj priči
nenapisanog imena
a opet
sadržaja bogatog
mišljenim
življenim
strasnim
žuđenim

ovovjekovna bajkovitost
smisao ima
pa nek 
Andesren
zanijemi
pred
ostvarenjem









bagrem-prut @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare







      Sunce je pregostoljubivo danas, onako, taman za drugu trećinu rujna kad malo-pomalo voćnjaci i vinogradi bujaju od težine svega dozrelog i od boja nabubrelih pod blagotvornom dnevnom toplinom i jutarnjim maglama...
       Kava na mom stolu gorči koliko je potebno, cigareta je upaljena, a do šalice i kutijica crvenoga rahatlokuma, da se ima što kavom zaliti.Onako, s merakom...Pravi je merak tako opustiti se, porazmisliti o ostatku dana i još da je netko za promuhabetiti koju kako valja, zadovoljstvo bi bilo savršeno u svojoj potpunosti. N-jah, kako ne  možemo uvijek imati sve, drevna mudrost o trenutnoj skromnosti postaje zakon popodneva: budimo zadovoljni s malim stvarima...
       U mom dvorištu lijeska je oteščala od ploda.Ne kao što zna inače, ali dovoljno da je se protrese, plodovi stave u kašete na sunce, neka se prosuše...Bit će ove jeseni i zime mnogočega od lješnjaka, ako me vjeverice ne preduhitre. I šipak bi trebalo obrati. Ima ga kao nikada. I on će se do pohranjivanja još malo odmarati na suncu prelijepoga babljeg ljeta kakvo zapravo i ne pamtim. Možda ću malo potkresati čemprese, da oslobodim ravninu prema garaži. Možda ću malo kanale produbiti kako jake jesenje kiše ne bi od dvorišta napravile Veneciju.
        A možda ću se jednostavno ubaciti u ligenštul pod borovima, promatrati oblačke i sanjariti otvorenih i zatvorenih očiju dok se dan stidljivo ne poljubi sa sumrakom...


bagrem-prut @ 15:06 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 20, 2006









plavocrvene sjenke vuku korak

kroz drhtureći dan
na crvenkastom izlazu
patinom se kao
već presvlači
a trebalo bi još toliko
toga kazati
šapnuti
otpjevati
još malo
voljeti
pa malo
sanjati
pa treperiti
 malo
uzdahnuti
koji put
nasmiješiti se
srcem
riječ izrezbariti
drag poneki pogled 
izmamiti

da dan  bude cjelovit
mi 
ispunjeni
ja
spokojan

bagrem-prut @ 18:39 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare







              Ne razumijem motive, ne razumijem razloge i ne razumijem idejno vodstvo. ne razumijem čak niti počinitelja...Ako je šala - onda je užasno loša...Netko se pojavio na vikalici s mojim nickom, dakle vjerojatno mi je  hackirao nick, što znači da je otišao k vragu i password...Tko god da je neka ga bude sram!Stoka očito ostaje stoka, ma kojeg zuba bila...

EDIT: 22.34, SRIJEDA

Dakle, sad sam saznao (iako mi je niagara u  komentaru to prijepodne nejasno navela) kako su se dečki malo šalili...Mašala!!!!


bagrem-prut @ 10:07 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
utorak, rujan 19, 2006







odbacih sve viškove dana
nalaktih se na misao
ni lijepu
ni ružnu
otvorih slavine
neka poteče
u smirenju 
tobom  potaknutom
tišinom 
zvukom tipki natopljenom

odbacih sve viškove dana
kao opušak
uveo u pepeljari
dimom 
se okupah
čašom i riječima
poigrah
po mjeri

odbacih sve viškove dana
vedar u namjeri
da se odmorim
da se odmoriš
da se ljudski razumijemo
da se nađemo 
na pola puta barem
onog što vodi tko zna kamo

odbacih sve viškove dana
ljubavlju uljuljan
žeđi utažene
oslobođenim
netremičnim udisajima
znanja davno stečenih
istinosnih

odbacih sve viškove dana
sutra ću ih iste
odbaciti
u krugovima 
samo meni znanim
zapečaćen















bagrem-prut @ 20:45 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare







        Svatko od nas, brojnih jedrilaca ovim blogerskim morem, nečim natjeran krenuo je u brođenje...Svatko od nas, s jedrilicom kakvu već ima, s pomoći vesala i suputnika, nekako se primakao točkama koje je nekad promatrao na horizontu očekivanja. I, ne, nemojmo reći kako nismo čekali ništa i kako  nas s vremenom nije počelo vući...Jer...
        Neke od nas vuku k sebi blogovi koji pršte od predanoga rada, u koje su ljudi unijeli cijele sebe kako bi vlastitim smislom dotakli i naše smislove, stavljajući pred nas svjetove velikih ljudi svih vremena u kojima se prepoznaju ljudska stremljenja i dosegnuti vrhovi.
        Povuku nas i oni, mladenački vedri u svom optimizmu i u svojoj prepoznatljivoj boli, ali i oni čija se životna zrelina pretače preko rubova njihovih stranica i koji vlastitu sreću smatraju podjednako inspirativnom kao i vlastiu nevolju.
        K sebi nas odvedu oni čiji nam humor i vedrina nanesu smiješak na lice ma u kakvoj oluji bili.
        Lijeporječivi blogovi koji svojom , možda čak i nekad nevješto sročenom, istinoljubivošću izvuku uzdah ma kakav on bio i odmore nam oko i srce.Reći ćete, ma kakva iskrenost, lažu neki.Ali, istina se osjeti, odmah...
       Na kraju, i možda važnije od svega, privuče nas - ljubav...Koje nikada nema dovoljno i koja se uvijek može izreći na mnoštvo nepotrošenih načina...
      Stoga, ne znam za vas, ali ja jedrim i dalje, sa jedinom zastavom , jedinim jedrom koje imam, onom, kako bi Kaštelan rekao - jedinom zastavom svoga srca.
       A kasnije, neka padne i stih, kao moja rosa na livadu nečije duše...


bagrem-prut @ 18:21 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 18, 2006






noćas
u čašu istočih
vrijeme
s nekom vinskom misli
pjesmom
napitnicom davnom
povezah oblake 
u koloplet

bio sam negdje
na krajevima
spuštenih jedara
zamuklih zvona
u tišini
obučenoj 
u nebistro sjećanje
miran
i nasmiješen

krvavosnene oči
presvukoh vjeđama
da me vrijeme ne pregazi
da me pepeo srca ne prekrije
da me vatreni konji crnim livadama ne raznesu
psi ognjenozubi ne rastrgaju
da me krv po tisućiti puta
ne prevari

da mi ljubav 
jednom
u magleno jutro
kroz kosu 
mrazom obijelijelu
prstima prođe




Edit:



Moram ovako...
inače neće dobro biti…
liksom drömspel znači...kao igra snova ...
otprilke…
ja bih to preveo kao fantazmagorija...eto




bagrem-prut @ 19:07 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare






         Kad su moji preci pred kojih 120 godina doselili na ove prostore, iz svoje prve domovine, Češke, ovdje su zatekli svoje sunarodnjake koji su prispjeli prije oko osamdeset godina. Povijest, dakle, službeno piše kako su prvi Česi uglavnom u Slavoniju i  u Podbilogorje doselili pred nekih 200 godina. Daruvar, Končanica, Našice; Hercegovac, Lipovljani, Grubišno Polje, Dežanovac, Rovišće, Bjelovar samo su neka od mjesta kamo su češki doseljenici naselili u prvo vrijeme.Danas karta izgleda malo drugačije, pa su Česi organizirali svoje nacionalne institucije i u Zagrebu i u Rijeci.Neka mi bude oprošteno ako sam neko od mjesta ispustio.
        Ponešto znam o tome jer sam početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, u jeku rata, u Gradskom muzeju, sa još nekolicinom divnih ljudi, radio izložbu "200 let pospolu" (Dvjesto godina zajedno) a povodom obljetnice doseljenja prvih Čeha u Hrvatsku.
        Ali, zašto ja zapravo o tome? Čuo sam na radiju danas, tko zna koja je postaja bila u igri, pjesmu "Kristynka" u interpretaciji nekog našeg pjevač (nemam pojma kojeg). Mnogi ne znaju da je to zapravo prastari češki šlager još iz doba kada su postojali oni gramovoni sa trubolikim zvučnicima. I ta me pjesma odvela u doba moga djetinjstva kada sam ,zajedno sa jednom grupmom svojih manje - više vršnjaka i vršnjakinja, dva puta tjedno odlazio u prostorijje Česke obeci (Češka općina, otprilike), gdje smo pohađali tečaj češkog jezika, bili glumci u igrokazima na češkom jeziku, plesali neke jednostavnije češke plesove u ritmu polke i valcera i istodobno pjevali i vedre i nostalgične češke narodne napjeve. Krasan period.Družili smo se.zabavljali se. Učili. I ono najbolje od svega - nije nam to bilo teško. I nitko nas na to nije morao tjerati.Sami smo to željelli raditi, pa  smo tako sve što smo pripremili (bio to igrokaz ili splet plesova i pjesama) i prezentirali pred brojnim posjetiteljima Česke obce u najrazličitijim prigodama.



Pripadnici češke etničke zajednice Chodova u svojoj slikovitoj nošnji.

              ovako izgleda jedna od bogatijih čeških narodnih nošnji
                         nama takvo bogatstvo nije bilo moguće


     Zašto sam se zapravo vratio u to doba.Možda zato što mi je bilo lijepo. Možda zato što i dan-danas bilo u sebi bilo naglas zapjevam neku od pjesama koje sam tada naučio. Možda i zato što češki jezik više praktički nemam sa kime niti govoriti, a niti ga više znam onako kao što sam ga govorio nekada. Možda i kao uspomenu na svoje pređe koji su voljeli obje svoje domovine. A možda i kao želju da se korijeni ne zatru  i zato što mi je drago da danas u mome gradu češke plesove plešu i češke pjesme pjevaju neki drugi, novi klinci.


bagrem-prut @ 16:47 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 17, 2006







Svi mi
plameniti zatočnici
na nekim 
polupunim peronima ljubavi
iščekujemo
vlakove
vozove
izgorijevamo
pogledavamo 
na 
satove ure časovnike
vozne redove
klepsidre
u gomili
a sami

svi mi
plemeniti zatočnici
u ogledalima se oziremo
izgrebeni patnjom
melem ištemo
riječ vapimo
poljubac sanjamo
u sebi
zarobljeni
u gomili 
nevidni

svi mi
plameniti zatočnici
u kupelji hladnog
21. stoljeća
namačemo se
mrznemo 
bespomoćni
bez povratne karte

neki od vijekova unatrag
iz bolnohladnog ovog vijeka
učahureni u sebe
bitišemo
usred gomile čahura

svi mi
plemeniti zatočnici
ne vidimo nekad
u plamenu svoje vatre
kako nas netko
svojenašim očima gleda
gotovo istim srcem ćuti
kako nas
ljubavlju
voli


bagrem-prut @ 18:45 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare







Opet malo vikend-nostalgije...Ne vikend kao potrošna roba, nego kao nešto što nam otvara mogućnost da se uljuljani u mir nedjelje posvetimo i onom što nam je drago. A meni je drag tekst ove pjesme...Neki su jučer zapjevali Grupu 220. Znam da će neki zapjevati i Crvene Koralje...Makar i kao madamme Edith:-)

Mnogo znacis za moj zivot draga
Ti si ona koju zelim pored sebe
samo ti odagnat mozes moju tugu
i zbog tebe nikad necu imat drugu.

Ne znam zasto sad su prazni moji dani
ne znam asto sad su puste moje noci
ja te volim,ludo volim kao prije
ma gdje bila,jos te osjecam kraj sebe.

Nase slike tiho sanjaju o sreci
nase sobu tiho pjevaju o nama
ja te volim,ludo volim kao prije
ma gdje bila,jos te osjecam kraj sebe.

Za moj zivot mnogo mnogo znacis draga
ti si ona koju zelim pored sebe
samo ti odagnat mozes moju tugu
i zbog tebe nikad necu imat drugu
i zbog tebe nikad necu imat drugu






bagrem-prut @ 16:26 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare







        Imao sam čast i sreću upoznati , jednom davno, divne ljude - iračke Kurde.Negdje, daleko na sjeveru Europe.Našli smo  se: oni, vječiti apatridi i ja, pomalo izgubljen u cijeloj toj svojoj skandinavskoj priči.Kako?Zašto? Tko će znati, možda su karte bile tako posložene...No, idemo nekim redom, kako sjećanje i nalaže...
       Ljeto 1988.. U srpnju sam položio posljednji ispit.Ostao mi još diplomski.!5. kolovoza trebao sam , uz cijenu karte od oko 1000 maraka, odletjeti u Stockholm kao stipendist Svenska Institutet (Švedski institut) na izučavanje jezika. Krajnje odredište
:
Tärna Folkhögskola u Sali, razmjerno nedaleko Upsale.Kakva je stipendija bila - procijenite sami: 3000 skr za četiri mjeseca boravka ondje uz plaćen smještaj, hranu i udžbenike.Kad sam se obreo tamo, osjećaji su bili pomiješani.Strah i znatiželja istodobno. Prevladalo je ono drugo. 
         Isprva su u meni bujali šutnja i samoća. Odlazio sam na nastavu, u školi u kojoj su bili brojni azilanti iz Poljske, Grčke, Iraka, Irana, Sirije, Turske, Argentine, Salvadora i gdje mi se učinilo kako su Šveđani samo cijepljeni na toleranciju prema strancima, što se pokazalo kasnije kao točno. i, odjednom, ničim izazvani, Ali, Arman i baba Osman polagano su mi se počeli približavati.I to je bilo - to. Provodili smo vrijeme zajedno, vikendi su se redali u tradicionalnim kurdskim večerama i ručkovima. Moje je vrijeme u Švedskoj dobivalo neku drugu dimenziju, jer sam osim  Švedskoj sve više doznavao  i o Kurdistanu, zemlji rasparčanoj između Iraka, Irana, Sirije, Turske i  Armenije  i o oko 20 milijuna pripadnika kurdskog naroda u matičnim zemljama i u egzilu...








           Naslušao sam se ljepote i tuge, života i smrti, pjesme i suze...Rastanak je bio dirljiv, uz obećanje kako ćemo se opet sresti.
           Sreli smo se opet. Za godinu dana.Otišao sam turistički na mjesec dana. Tada su stvari imale neke po  sve druge dimenzije.Nisam više bio gost, već član obitelji.Ahmad, Arman, Ali, baba Osman, Zohre, Hussein, Shwan, Shaonem, Kawa i ostali dočekali su me kao sebi jednakoga i tako mi pružili što ljudi ne pružaju jedni drugima baš svakoga dana.Mjesec dana su mi pružali sebe, a ja sam uzvraćao kako sam najbolje znao i umio.
           Nakon povratka, zvonili su telefoni, pisma su stizala i odlazila.A kad je krenuo rat kod nas tražili su da odem k njima, kako ćemo nešto već smisliti i kako ne trebam brinuti kako će to izgledati. Nisam otišao.Smatrao sam da mi je mjesto ovdje.Pogrešno? Nemam pojma više. Uglavnom, kako je rat bio sve gori i sve strašniji, nekako su mi svi po redu nestali iz vidokruga. i ja njima.
           Gdje su? Što je s njima? Jesu li još na sjeveru? Jesu li se možda mučeni nostalgijom ipak vratili na rodna ognjišta?ne znam..Ne znam niti kako da krenem u potragu za nekima od njih. Znam samo da su se mnogi od njih ispreseljavali tko zna kamo. Ovih dana imam jak osjećaj da bih trebao poduzeti nešto kako bih pronašao barem Alija. Pokušat ću...
            Dragi moji prijatelji..Znam da nitko od vas ne može ovo pročitati, no tko zna...Čudnovate su putanje...Ma gdje da ste, želim vam svako dobro koje vas može zadesiti.
           Rosh bash, Kurdistan...










 




 

bagrem-prut @ 11:29 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, rujan 16, 2006








preplivavši neko more
na žalo stadoh
i vidim
kako se sol niz mene trusi
i kako mi se dah od silnoće zamaha
širi uzduhom
samotarskim

zakoraknuvši
nekom strminom
oči otvorih 
da kanjone 
nadletim
da jeku dostignem 
u najdaljem uglu

zaustavih se 
na obronku vremena
da ponovim naučeno gradivo
napunih pluća
zaustih 
običan krik ispustiti
kao znak slobode

a onda
shvatim
kako nema veće slobode
od one koju ćutim
kao nekim milenijumima 
prenesen ovamo
iz nedođijskih predjela
zavikah


i tada se spusti kiša
a ja sam stajao
stajao
i naizmjence
šutio
slušao
i vikao
vikao
i još
vičem

volim te
jer ti si
moja sloboda
...


bagrem-prut @ 19:33 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare







Jedan nostalgičan tekst...Mlađe generacije ga se možda i ne sjećaju...I opet, kako sam čovjek od riječi iste i nudim..Glazbu dozovite u sjećanje sami ...Ili potražite:-)Ugodno vam subotnje popodne...

K'o sunce sto sja kroz dan
K'o mjesec zut sto na nebu sja
Tako mi draga znaj izgledas ti
Dok sa smijeskom promatras svijet.

Ne mijenjaj nikada svoj osmijeh blag
Cuvaj ga, on je sve sto mi pruzas sad.

K'o jutra sto dolaze zorom
K'o rosa sto na cvijetu sja
Tako mi draga znaj izgledas ti
Dok sa smijeskom promatras svijet



bagrem-prut @ 16:16 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare







     Bacih pogled kroz otvoren prozor...Sivilo se utopilo u danu predodređenom za odmor isto tako malih sivih stanica. Kroz nafurene oblake dvije-tri zrake sunca.Kao da se međusobno svađaju, sunce i oblaci, tko će prije doprijeti do ljudi. 
      Nessica je godila, onako uobičajenih omjera mlijeka, vode i smeđeg šećera sa Mauricijusa. Bar piše da je odatle...U principu mi je svejedno odakle je, ali ako već piše...
     Jugo je skrenulo na neki istočnjak. neobičan i rijedak vjetar ovdje. Ne pretjerano ugodan. Ipak više volim sjeverac i sjeverozapadnjak pa mi je barem hladnije. I znam zašto mi je tako. Jugo od mene (mada sam kontinentalac) načini svojevrsnoga luđaka, ali ni za to se ne treba previše truditi. Mada to nemam napismeno:-).
     Subotnja tradicija nekako nalaže da ću se poslijepodne zavući u kuhinju i prčkariti oko nečeg jestivog. Tada volim da mi se svi iz kuhinje maknu.To je ritual u kome volim, bez obzira na količinu umrljanog posuđa, uživati - sam.Volim se poigrati starim receptima na nov način, iskušati neke kombinacije začina, namirnica...Još se nitko nije žalio, pa se realno gledajući nitko neće žaliti niti danas...Valjda:-)Ne znam još što ću, ali svakako nešto - hoću.
   No, takovo samotnjačko kuharenje će  uskoro doživjeti metamorfozu.Dvije pregače ipak bolje funkcioniraju od jedne.Ako se razumiju. Jer, gdje čeljad nije bijesna nije ni kuhinja tijesna.





bagrem-prut @ 11:49 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
petak, rujan 15, 2006







kad kopači snova pođu na počinak
za noć ostave zlato
nek ih
do jutra dočeka
u onostranskoj dubini sumraka

kad kapetani spuste jedra svojih lađa
do jutra bonacu
mirom
pravednika iskonskih 
snivaju u prošle valove ogrnuti

kad ljubavnici napuštaju gnijezda
uzdahe svile kože satena
zidove
prepuštaju tišini četverougaonoj
nek ih njiše u čudotvornim sjenama plahih zora

kad ja grlim misao ko što inače grlim ljubav
tebi ostavljam pravorijek
slada i pelina
nek rekneš glasom odistinskim
kako bi i ova riječ uz tebe rasla da bih i ja bio





bagrem-prut @ 18:34 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare






Ovo ponavljam..Nekako me NeMreš na to natjerao..Ja, kao sam sebi najgori kritičar, imam o ovome davnom tekstu svoje mišljenje...



Prepoznavanje



prepoznajem se
u ogledalu
prepunom očiju jutrom okrvavljenih
u umoru sna ostavljenog za poslije
kako bi snokradice imale što raditi

prepoznajem se
u milenijumima povijesti
glavosječama bogatih 
i kovačima sreće čudesnog sklada ruku i uma
u vremenima
kada glava vrijedi onoliko
koliko i heretičko traganje
za bistrinom
suncem
nadom

prepoznajem se
u očima vašarskih lutalica
što između dvije šatre
promatraju začuđeno
nesmislenost borbe pelivana
loptice u zraku žonglera
i artisticu na žici
onako svezani za zemlju
dušom
u eonima
satkanim od zvijezda

prepoznajem se
u usamljenim drvoredima jablanova
uz neku cestu
koju su pustili neka teče
pod sjenom
kolovoškog sunca
uz neko jezero
tko zna gdje duboko u gluhoj planini
na kojem još samo
vukovi nalaze okrijepu

prepoznajem se 
u Tebi
što silaziš sa obronaka vremena
u intervalima samo Tebi znanim
što pijesak ljute pustinje otpuhneš
glasom vjetra
kažeš kako je dobro i vrijedno
hoditi svojim stazama
preko uzburkane prošlosti
prema mirnoći
budućih dana
smislom bogatih
osmijehom berićetnih
od pješčanih ura
zaboravljenih
 
bagrem-prut @ 16:55 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare






    Iz petka poslijepodne, kao u nekoj uvertiri, trebalo bi iscijediti ono najbolje.A  dan više nego težak, sparan kao u tropima...Na poslu svi nekako napol ili posve živčani. Žale se na nizak tlak i na za spavanje grozomorno tešku noć. Oni koji nisu otvorili oči u pola sedam, nisu ih otvorili ni do pola dvanaest litrama kave unatoč. Ponetko se igrao  žandara. Malo sam dobio pendrekom, ali tko mari. Bio sam kriv.
      Iz petka iscijediti ono najbolje...Grah prebranac sjeo je ritmom i težinom  teretnog vlaka. Kako gladne oči ne pitaju previše, usta su rekla - daj još.Rezultati će biti vidljivi tek u večernjim satima. Kako neću nikamo van - u istim ću uživati sam. I bolje. Ionako hladne pive ima. I cigareta.
      Iz petka navečer iscijediti ono najbolje...Kao da je petak naranča ili limeta, mirišljavo voće prepuno sunca.Ponavljam to kao da samoga sebe pokušavam uvjeriti u to.Varijanti nema previše, ali tko zna što još može izletjeti u ovoj drugoj polovici dana. I da, glavobolja je prestala. Polovicu litice smo apsolvirali još sinoć. Druga polovica? Čekajte malo, ne ide to u mojim godinama tako lako ni tako brzo. Strpljenja, vremena, poticaja...
      Idem sad iz petka iscijediti ono najbolje. Pročitati nekoliko favoriziranih postova.I poslati vam pokoji smiješak, kao zahvalu što ste i vi meni poklonili svoje osmijehe jučer kad sam bio umorno posrnuo podno svoje litice...


bagrem-prut @ 13:47 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 14, 2006






     Nije se jednom spustio niz neku od svojih osobnih litica. I nije uvijek bilo problem tako spuznuti. Jednostavno su u suglasju s vremenom postojali neki dani koji su mu bili možda manje ili više teški za trenutno opstajanje, no uvijek je užad bila dobro pripremljena tako da se više - manje kakvom-takvom lakoćom uspijevao i vratiti na početni razmjerno visoki položaj.
      A danas je ,unatoč suncu,  obećavalo promjenu vremena  i to glavoboljom koja se u njemu gnijezdila od jutra. Kao pravi mrzitelj tableta niti ovog puta nije ju popio. Ionako će, znao je, razarateljica čiste misli, Njezino Udaviteljstvo Glavobolka, iščeznuti kad se nebo otvori i oblaci se iščiste dugo očekivanom kišom. Trenutno rješenje je dva-tri deca žutog zlata..Tek toliko...Nije odolio..Načeo je prvi mali twist-off...Zapalio moods, ionako traje dulje od obične cigarete..I miriše...Iza sklopljenih vjeđa nazirao je koješta, no nije to dan za naziranje...Ni za slutnje..Samo za pročišćene slike...A dobro je znao da su slike čiste , do bola čiste...I znao je kako će kiša donijeti spas poput restauratora...
      Litica iza bila je uspravna. Nije odavala ni najmanje mogućnosti za brzometno uspinjanje.Bar ne danas... Ostao je sjediti podno nje vjerujući u blagotvornost sna, ljubavi i  u  okrepljujuće buđenje sutrašnjeg dana. 








bagrem-prut @ 18:36 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare






...samo sam...silno...umoran...
bagrem-prut @ 15:41 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 13, 2006







u misao željenu sliku
toplu
osunčanu rujnom
dozovem
pa zatvorenih očiju
dim otpuhnem

na rukohvatima duge
za sanjače
tragaoce
besprijekorne
davaoce srca
mjesta 
do u beskraj ima

a ispod luka
osunčana sjedišta
odmorišta
žednima 
blagosti
mira pronađenoga
na mekim
poljanama
bezrezervnosti

pa nek se svijet
koliko hoće
okreće
ne dam
da mi
san uznu
misao preoru
u kamen me 
pretvore




bagrem-prut @ 18:59 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare







   Jedan jadnik bez posla se prijavio za posao u Microsoft kao ‘čistač WC školjki’.


Kadrovski direktor ga je primio na razgovor i poslije kratkog testa mu reče: “Primljeni ste. Ostavite mi Vaš e-mail, tako da Vam mogu poslati ugovor i spisak Vaših dužnosti.”On jadnik , zbunjen, odgovori da nema računalo, pa samim tim ni e-mail.Direktor će na to: “E pa onda, žao mi je; ako nemate e-mail, virtualno znači da ne postojite, tako da Vas ja ne mogu primiti...”
      Siromah, očajan, iziđe iz sjedišta Microsofta, bez ideje što bi mogao raditi i sa samo 10 $ u džepu. Uputi se prema supermarketu i tamo kupi gajbicu s 10 kg jagoda. Za kratko vrijeme, proda sve jagode na komad idući od vrata do vrata i do podne duplira početni kapital. Iznenađen i s entuzijazmom, ponovi istu stvar tri puta i  vrati se kući s 60 $. Tada je shvatio da bi mu taj sistem omogućio da preživi, tako da ga je počeo primjenjivati u kontinuitetu, izlazeći uvijek rano ujutro i vraćajući se kući uvijek kasno navečer. Radeći tako, utrostručavao je i učetvorostručavao kapital svakoga dana. Za kratko vrijeme kupi ručnu dvokolicu da bi mogao povećati obim posla, a kasnije je zamijeni s jednim kamiončićem. Radeći tako, u roku od jedne godine, postade vlasnik male flote vlastitiih motornih vozila. Za 5 godina je postao vlasnik jedne od najvećih mreža za distribuciju namirnica u SAD.
      I tako, misleći na budućnost obitelji, odluči osigurati svoj život. Pozvao je brokera kako bi potpisao policu osiguranja.
Broker ga na kraju razgovora pita za njegov e-mail da bi mu poslao prospekt osiguranja. Naš čovjek mu odgovori da nema e-mail.
“Baš čudno” prokomentirao je broker “Nemate e-mail, a uspjeli ste napraviti imperiju.
A zamislite gdje biste bili, da ste ga imali!”.
       Čovjek se zamisli, pa odgovori: “... u Microsoftu čisteći wc školjke!!!”
Moralna poruka br.1: Internet ne rješava sve probleme u životu
Moralna poruka br.2: Ako nemaš e-mail, ali radiš puno, možeš svejedno postati milijunaš
Moralna poruka br.3: Ako si primio ovu poruku preko e-maila... bliži si čišćenju WC školjki, nego da postaneš milijunaš.

bagrem-prut @ 10:54 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, rujan 12, 2006







nemam pojma
odnekud
nakupih malo 
neke snage...
da riječ složim
da se u ogledalo pogledam
da mrtvima mahnem
da se živima nasmiješim
da ljubav 
u sebi
raširim
pa oko sebe 
rasprostrem
da me oluja prođe
da me opet
bude


bagrem-prut @ 19:31 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare






Idag är en dag vilken som ser så här ut:




Den kann kallas för pandagen..eller warsteiner dagen...eller kanske guinnes dagen...Hur man vill...
Ibland kan man inte blir annorlunda…Att leva pa något annat sätt, att känna någonting annat än ont…
Ingen fara…Det kommer at bli bättre…
Och för dig har jag ett leende, bred såsom rymden är…Och mucket, mycket bredare kan man tänka ut…
Senare blir det någan dikt, hoppas inte förmörkt såsam trivs jag just nu…Just nu…Bara…
Saknar dig…Men jag vet vad hösten verkligen betyder…
Och jag vet vem jag är..Din vän..Och det låter..fantastiskt…Alltid…Och för evig tid…
bagrem-prut @ 17:46 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
bagrem-prut @ 12:06 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 11, 2006







kad sve svoje
noćne leptire
oživim 
svjetlom
čovjeka vidim
kruži
oko vlastite sjene
sebe
oteščalog trudom
nazirem
riječi
kopam
po svojim  zakutcima
zaumnim
rasprostirem
želju što tinja
srce što pršti
titrajnoushitno
nadoplamteći
mir
pronađen


tvom svemiru

nekoj svojoj
galaksiji


bagrem-prut @ 20:11 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare







       Ne, ovo nije filozofska ni teološka rasprava. Nije sociološka analiza. Nije pokušaj objašnjenja svijeta. Možda pokušaj objašnjenja samoga sebe i meni dragih ljudi. Pokušaj , kažem. Ne zanosim se činjenicama kako će objašnjenje dati svesvjetski odgovor. Možda  je ovo samo tren zadubljivanja  u sebe i potraga za pounutrašnjenjem već mnogih izrečenih stvari.
       Postojimo prije svega zbog sebe...Egotrip ove rečenice vidljiv je i iz aviona, reći će netko.Ali ako ne postojimo bar jedan svoj životni tren zbog samih sebe tada je ova kugla zemaljska nesaglediva pustara.
       Postojimo  i zbog drugih. I to nipošto ne isključuje supostojanje sa sobom. Postojimo kako bismo ponekom Suputniku kroz vrijeme s lica otrli nemir. Možda ne riječju.Možda samo pogledom, rukom na ramenu, zagrljajem, ponekom ispijenom čašom. Koju poslije vrlo uredno - razbijemo.
Postojimo zbog mira nakon što s vjeđa otaremo neugodu nemirnih misli, kad osvijestimo i u drugima kako je naše postojanje dio njih i kako je svaki njihov bol i naš bol i kako za neke stvari nema medicine koja rješava sve kratkotrajnim ili dugotrajnim doziranjem. I kako je naš široko otvoreni smiješak možda kap u moru suza, ali je smiješak koji pokazuje da smo ovdje ma što bilo i kako bilo.
         Eto, zato postojimo, grešni i sveti istodobno. U tuđim i svojim očima...



bagrem-prut @ 18:43 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 10, 2006







sudare se svjetovi
pa grune
pa rukne
pa smijeh odjekne
pa se suza rukom otre
i nebitno
kojim redom

pa riječ poteče
pa misao zablista
pa pjesma jekne
dugoočekivana
u svom trajanju
i koga briga
koliko je duga

pa kočnice nestanu
pa se piće rastoči
pa se čaša skrši
silinom
sreće vjekovane
i ko za staklo
u tom trenu 
mari

pa se duh smiri
pa san prožme javu
pa zamiriše sreća
mirisom dugo stvaranim
pa priča ispričana
zametkom raste
i nevažno
je li čitav život 
prošao

kad se sudare
svjetovi











bagrem-prut @ 18:34 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare






svijetlo nebo
pred kojim se
bol u sreću 
pretvara
tuga
obamrlih osjetila
bačena
preko ivice
Kanjona Besmisla

pišem ovo
izbrazdanim rukama
strastvenog
sanjalačkog 
vodotragača
doprlog 
do srži pustinje
što se
u prvim kišama
 edenskim bojama
razotkriva





bagrem-prut @ 11:46 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, rujan 9, 2006







      Na pola puta između pomisliti i učiniti - zastadoh. Nisam učinio. I u tome trenu netko me brzopotezno potapše po ramenu. Zastadoh još jednom. Učinilo mi se da prepoznajem taj dodir i dah što je podsjećao na memlu srednjovjekovnih dvoraca. Okrenuh se kako bih provjerio. I da. Posve u pravu. Nasuprot meni stajala je ona. Vragoljasto se smiješila .Njezino Pokvarenjaštvo -  Nestrpljivost.
      "Zdravo. Tu sam...." ,smijuljila se i cupkala u samo sebi poznatom ritmu.
      "Što hoćeš? Ne trebam te...", odbrusio sam.
      "Hihihihiihihihi...Baš te volim kad si takav..Učini to...Učini to...Učiniiiiiiiiiiiiiiii...Moliiiiiim teeeeee...", navaljivala je silinom avarske najezde.
       Gledao sam je u oči zamračena pogleda i prozborio:"E, baš neću..."
       "Hoćeš...Znam da hoćeš..."
       Odmjerio sam je. Stajala je i netremice me gledala. Zaudarala je prastaro pokvareno. U jednom trenu odmjeravanja samo sam izoštrio oko i pljunuo joj pravo između očiju. Iznenađeno je prestala cupkati, pocrvenjela je od jala i zaurlala:
        "Aaaaaaaa...Stid te bilo...Tebe smatraju gentlemanom a vidi kako se odnosiš prema damama!!!!"
        Nasmiješih se:"Koliko ja znam, dame ne navaljuju...Osim toga, igram tvoju igru..."
        Zaprepašteno je blenula i promrmljala:"Ha, natjerat ću te ja već...Učinit ćeš to...Učiniti..."
        Nasmiješih se, prošetah do gramofona, pokrenuh ga i zapitam:"Misliš? Poznaš li ovu pjesmu?? Poznaš li je??? Poslušaj..To ti je moj poklon..."
        Iz zvučnika se razlila melodija koja me prati cijeli dan...Roberta Flack pjevala je "Killing me softly with his song..."
        Nestrpljivost je stajala pofureno:"Ne igraš fair...Drugi puta ćeš vidjeti..."
        "Drugoga puta neće biti!" rekoh nasmiješeno."Jer, odmah na početku iščupat ću ti srce da ti ne iščupaš moje..."
         Zavalih se u naslonjač. Dotočih vina u čašu. Nasmiješih se...Više je nije bilo...Pustih srce neka ide tamo gdje bi mu trebao biti - dom. A Roberta Flack je pjevala i pjevala...



 

bagrem-prut @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare







     Jutro iskukuljeno iz prve hladnjikave ovoseptembarske magle namakalo se u šalici kave i silom se trudilo u svijest nagurati činjenicu kako je subota. Noć izdivljasana u nikotinu, u ponešto vina i posljedice lunatorija ostavili su svoje tragove pomno prikrivene tamnim naočalama.Misao , već u povojima izlomljena, stajala je u nekom zaleđenom predjelu, zamišljenoj točki, negdje između neba i dna...
    Možda ću danas, privučen nježnošću dvadeset i dva celzijevca, uroniti u trave što se tako blagonaklono zelene. Možda ću u njima sklopljenih očiju odsanjati film koji nikada nisam gledao. Možda ću ušima nijem osluškivati dobrohotni bezglasni mrmor zemlje koja je svijet ove godine darivala uobičajeno velikodušno i blagotvorno. Možda ću se onako uspavan nasmiješiti a da niti ne znam da sam se nasmiješio...Možda...
    Treći uporedni MC dogorio je u desnici...
    Šalica je bila napuknuta...
   A dan je - tek počeo...
   I, da...Killing me softly...with...










bagrem-prut @ 11:50 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, rujan 8, 2006






polako
ko naranču
dozrelu
dan cijedim
u dlan
opustio
od dodira

glazba kaplje
isprekidano
na
uzavrelu tišinu
na uši
izmorene
na oči
koprenolike

prstom ispisujem
poruke
po
uzduhu
teškom od sumračja

ledolomni smiješak
smrvi
čamotinju
susret obećavši
tkoznakadni
utanačeni

pa neka bude...




bagrem-prut @ 18:59 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare







        Pitaju me - odakle mi sve ovo. Pitaju me - zašto pišem. Dobivam i one dobre i one loše kritike. Uglavnom, blogersko bivstvovanje ni po čemu različito od ostalih. No,neka pitanja definitivno zaslužuju dobiti odgovor osobno ( što se i čini) a na ona nepostavljena i ona postavljena međuredno ovo neka bude nešto kao odgovor.
         Pa, krenimo nekim slijedom.
         Zapravo sam počeo piskarati pred više od trideset godina, u osnovnoj školi.Isprva nemušto i nevješto, no s vremenom je sudjelovanje u literarnoj družini počelo donositi i rezultate. Tečniji rukopis i sve što uz to ide. Usput, bez čega pisanje jednostavno ne ide, silno sam mnogo čitao.Nekad i dvije knjige na dan.Srednja škola donijela je ne tako kvalitetan nastavak, no tek na studiju probudio se moj neki spisateljski žar, pa je opet sve krenulo.Pisao sam onako, samo za sebe.Rijetki su imali priliku vidjeti napisano ili ne daj bože - čuti.
         Nakon faxa, nastavilo se, nazovimo to tako - plodno razdoblje.Od poezije polako sam se okrretao proznom iskazu.Išlo me je, opako. Nagovarali me neka objavim.Nisam želio. Smatrao sam kako je to samo moje i kako bi objelodanjivanje bilo neka vrsta intelektualno-emocionalne prostitucije.Mukotrpne.
          I onda, pred desetak-dvanaestak godina silna životna lomljava koja me je gotovo izbrisala. Podigao sam se, nekako. Ni sam ne znam kako. I od tada - muk. Zamrla je inspiracija, tinta se isušila, olovke bačene u zapećak, misao se okrenula u realiju samo takvu.Ni volje, ni želje, ni htijenja. Ničega.
No, kako život ide ne baš uvijek onako kako čovjek poželi i odluči, desio se jedan Susret. Kao grom iz vedra neba. Ne, još nisam nastavljao pisati. Ne znam čak jesam li tog trena i neko vrijeme nakon toga uopće poželio pisati. Jednostavno , za tu nekadašnju naviku nisam još imao potrebe. I onda, malo-pomalo. Meko nagovaranje. Probaj.Imaš što reći.Zapiši.I onda, tijekom razgovora i kroz mailove - krenulo je.Razbij svoju čahuru. Pokaži sve što znaš.Kreni, bagreme, kreni.
          Danas imam ono što imam.A nemam malo. Imam, prije svega,  Prijatelja kojem dugujem vraćanje svoje (relativne) sposobnosti pisanja. Možda se pokatkad ponovim. Možda pokatkad odem u neke onostranosti samo meni bliske. Možda sam hermetičan. Možda sam nerazumljiv.Ali uza svako to možda nesumnjivo stoji jedno - iskren sam. Čahura je razbijena.Riječi su potekle, a bagrem se unatoč povremenim pognućima razmjerno uspravno drži i dalje.
          Ako bih sada pokušao zahvaliti, bio bih kažnjen.:-)))))Stoga ću taj dio  - preskočiti:-)
         Opet me nagovaraju objelodaniti to. Ne znam.Možda. Bliži sam onome "ne" no onome "da".Mada je i ovo - objavljivanje.U svakom slučaju - vidjet ćemo. Jednog dana - možda.Ali prije toga čeka me jedna druga knjiga.
         No, o tom - potom...






bagrem-prut @ 14:05 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 7, 2006







djelić sekunde
bljesak
usklik grleni
zrakom odleti
slomi popola
tišinu 
uzdahom napunjenu

a prije
pokret
prostrt putevima tijela
leđa izvinuta
ograškana
znojem
snolika vatra
pred
vratima pogleda
plete se
ushit


ritam žara
hirovite ruke
o bedra
zapletene

ko jezuška
uleknuta plahta
odsjaj 
vremena
ko odjek
očiju
ustreptalih

polumrak
razbijen
cigaretom





bagrem-prut @ 19:03 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare







      Svatko od nas ima svoj stav prema životu, generalno gledano.Netko je optimističniji, netko pesimističniji, netko  je indiferentan.Isto tako, takvo ladičarenje stavovima je opet kao i mnoštvo drugoga - relativno. Jer, niti smo svakodnevno optimistični, niti cjeloživotno pesimistični, a nedajbože ni indiferentni. 
         Mijenjamo svoja raspoloženja prema trenutku, događajima, biologiji.Naučnici su navodno dokazali da i mi muški imamo svoj pms, kod žena ga već prepoznajemo i obično znamo što nam je tada činiti.Padne nam cukar, pa nas muči nehebica, pa smo u tremensnom deliriju jer su tijekom noći frcale svekolike emotivno-fizičke iskre i tako dalje i tako bliže. Drugačije rečeno, nasmijemo se i sebi i drugima odsrca i onako ljudski i zaplačemo i zbog sebe i zbog drugih.
        Ali što učiniti kad u radnom kolektivu imate nekoliko gotovo profesionalnih jamralica. Iliti onih kojima nikada i ništa nije po volji. Nije im po volji posao, materijali, knjige, djeca, prostor, ravnatelj, pedagog, vremenske prilike, radno vrijeme, godišnji odmor, nedostatak spajalica i tonera, kolege koji misle drugačije.Svuda je bolje ali ovdje - nije. Istini za volju, nije sve tako crno.Ima ponešto što svijetli u njihovim očima vatrom prometejskom. Oni sami, velebni duhom.I nikad ne zaboravljaju započeti po(h)valničke govorne eskapade zamjenicom Ja. Danas je nas nekoliko u jeku takve natežuće (da ne upotrijebim neki vulgarizam) verbalne eskapade izašlo iz zbornice. I konstatirasmo kako tako dalje više ne ide...
        Kako se postaviti?Što reći?Opsovati?Lijepom riječju?Sažaliti se na njih onako nezadovoljne?Priključiti im se jer zajedno smo jači? S isključenim tonom kimati glavom?     
          Pojma nemam...


bagrem-prut @ 14:34 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 6, 2006







jedan pokret palca
umrtvio
višak svjetla
kresnu šibica

oko
dodirom sanjalice
druge oči ište
s onu stranu
plamička

kap po kap
plavog voska
ružmarinom zavonja
od zlatne iskre
poteče

uzdrhtalog
sivokrilog leptira
ubi
neiskustvo plamena

na 
drugoj strani 
čas
zlatnookog 
čas 
plavookog
plama
podruku
snovi  i uzdah
čekaju
pretvorbu
bez roka
trajanja











bagrem-prut @ 18:58 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare






     Cijeli bogovetni vreli dan prebirem po očima i češkam se ispod nosa. Iz  reskocrvenih očiju kao da pokušavam izvaditi sitne krhotinice stakla, prašine i kukuruzne krupice  - zajedno. Žuljaju. Svrbe. Otimaju koncentraciju. Ispodnosno područje, inače popunjeno pomno uzgajanim brcima, svrbi nesnosno pa svako malo prođem prstima tek toliko da pokušam otrati svrbež.Iluzorno.Grlo načeto govorenjem kao stvoreno je za još  jedan dodatni vatromet upaljen ambrozijom. Tako da uglavnom funkcioniram poput napušenog pileta iz vica:"Nita kjunic..Nita gjava...Nita kjija...Nita..Nita..."
      Antihistaminici djeluju djelomično.Kapi za oči su na bazi kortikosteroida...Veselo, zar ne...Usput, ta napasna biljčica je u punom cvatu na sveopće veselje alergičara, liječnika, farmaceuta i zatvorskih štićenika koji je , kao dio svoje kazne, pokušavaju počupati. Uzalud. Neuništiva je.A sad upravo - buja...
      Da mi je samo znati koji je botaničar toj đavolizirano opakoj biljci dao ime ambrozija, po jelu besmrtnih olimpskih vlastodržaca. Vjerojatno svoje ime ima zaslužiti prijevodu sa grčkoga jer abrotos otprilike znači besmrtan.Fakat je besmrtna.Kažu da joj sjeme može u neodgovarajućim uvjetima čučati u majčici zemljici i punih 50 godina i onda odjednom na sveopće zadovoljstvo - ižđikati...Mazeltow!
      Ne preostaje mi drugo nego piti antihistaminike, češkati se ispod nosa i uživati u svojim predivnim crvenim očima. 
      Kad poručam, manje ću misliti na boljetice...A do tada...Nita kjunic..Nita gjava...Nita kjija..Nita...Nita...

Dodatak:Zahvaljujem na brizi:-)No, ambrozija i ja smo dugogodišnji poznanici, samo se danas malo više mrzimo no inače:-)


bagrem-prut @ 16:12 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, rujan 5, 2006







u zelenoj boci
otopljen mjesec
sakriven
vampiroliko traži
žrtvu 
zagledanu

lunolike dukate
zatvorenih očiju
prosipam
noć će
zazvoniti
prštavim
rasapom sna

na prstima
ulaziš
u misao
da me uljuljaš
da mi počinak omekšaš
da mi san podariš
prstohvatom
blagosti







bagrem-prut @ 19:56 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare







      Bagrem je otvorio oke u šest i trideset.Nisam rekao probudio se.Otvorio oči.Samo to.Drugim riječima prva noć obračuna sa punim mjesecom prošla je u luninom divljasanju po bagremovim mislima, zaprekama spavanju, i više-manje inertnom staklenookom gledanju raspoloživih programa na TV-kanalima.
      Ogledalo je reklo:"Brrrrrrrr, bojim te se!" Tuš, juice od naranče i nessica trenutno su probudili lunatičnom noći izbezumljena čula. Činilo se da je ornost za posao prevladala.
     Napolju kao da je početak kolovoza. Pod tendom Sv. Brokera kava je imala svoj punokavni čokoladni okus.Misao je bila natečena od početne koncentracije na sve ono što treba kazati.
     Na kraju radnog dana grlo mi je počelo plaćati danak petosatnom besprekidnom govorenju.Jedno te isto. Svaki puta. Već sedamnaest godina. Ne, ne mehanika. Tako ne znam govoriti. Ne mogu stvari naučiti napamet i onda odtrkeljati svoje poput nasnimljene kasete. Koncentracija na misao, na slijed stvari. Ali način zavisi od lica koja prate ili ne prate, od tijela koja se komešaju ili sa zanimanjem upijaju. I tako pet sati sa po pet minuta pauze. Onemoćalo grlo samo je na kraju osjetilo kako ga nešto grebe. Ok, magnezij će pomoći. A sirova jaja ionako - mrzim.
     U zgradi paklenski vlažan uzduh. Dvjesta i više godina stara zgrada pretvorila se na  kolovoških +30 u saunu. Prozorima otvorenim unatoč. Tijelo, nenaviklo na ovakvu količinu odjeće, samo se lijepilo i za odjeću i za misao o brzometnom tušu.
     Konačno - gotovo je. Sa smiješkom na licu izađoh iz marijaterezijanske saune na vrelinu asfalta i pohitah prema miru gdje će me malo tko zateći. I kad pomislih kako će mi kava i ledeni čaj od brusnice uz obavezna dva MCa rastjerati umor, iza leđa mi zaurla pneumatska bušilica...Ostatak kave uletio je u mene u jednom cugu, ledeni čaj ostao je nedopijen. Odlučih ne sjedati više tamo.Bar ne u dogledno vrijeme.
    Ovog trena kava čini svoje. Voda je učinila. A i hrana će doći na red.
    I stih - al' malo kasnije...Obećajem..


bagrem-prut @ 17:25 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.