Nitko da ne dođe do...
onako_usput
Blog - rujan 2008
utorak, rujan 30, 2008




                       OAZA NEGDJE NA OBRONKU VREMENA


ne trgaj snove: u besnenim noćima u pod plahom mjesečinom važi dan koji slijedi u njemu zasadi klicu željenoga


ne trgaj snove: tren po tren izvučen iz duplja prošlosti iskopaj kao blago što će hraniti vremena koja klize ususret


ne trgaj snove: ko snohvatač veži niti raznih vremena pa ih drhtavim a opet sigurnim perom ispiši nek govore o sebi i o trajanjima oko nas utegnutim u prah muke i zaogrnutim u zvjezdanu prašinu sreće


ne trgaj snove: na vremenskim postajama svi smo ponekad iščekivali panično kako će klepsidralni pijesak iscurjeti a vjetar je krao šešire kišobrane rupčiće
ne trgaj snove: na traku mjeseca zaplovi prema željenome i dotakni sunce prstima bez straha da ćeš se opeći

ne trgaj snove...ne trgaj ih...tako ti tebe i svega
jer kad glavu okrenemo preko ramena bez neke želja da se vratimo na mjesto odakle je točka krenula na neki svoj put vidimo da se točka još nije izdužila koliko bi trebala
pa pogledamo naprijed a tamo oaza što smo je jednom davno zamislili
niknula iz svakog daha iz svake želje iz svakog i u budnom stanju sanjanog sna
oaza stoji
negdje na obronku vremena




bagrem-prut @ 11:01 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 29, 2008


NOKTI, PLAMEN



kako čežnju razmrviti u piljevinu vremena
pretvoriti je u vremensku jedinicu manju od bilo koje poznate
koja nije ni sada ni ovdje ni jučer ni sutra
nemjerljiva ljudskim aršinima
načiniti od nje krhotine kojoj ću svakoj opet jedno jedino ime dati
kao što se jednim imenom zovu svjetalca što se prema meni probijaju nekim svojim putanjama

i samo se olako svojevoljno posve ušuškan u nemir prepustim
i nema niti jedne floskule koja će me uvjeriti kako je mjera moje čežnje suviše nestvarna pa da bi bila zaboravljena

na nekom svom putu prepunom neravnina na zavojitoj nekoj kaldrmi na kozjoj stazi uvučenoj u moćna brda sve je ionako isto
čežnja nemljevena u prah dotiče mi nokte




bagrem-prut @ 12:56 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, rujan 27, 2008



Sloboda pisanja je jedna od najvećih sloboda za koje se čovjek izborio u svojoj razmjerno kratkoj povijesti civiliziranog boravka na majčici Zemlji.
Sloboda pisanja uključuje između ostaloga  i autocenzuru, slobodu  brisanja vlastoručno ispisane hartije (ili, za one koji ne razumiju - papira).
Stoga tu slobodu pisanja i smatram jednim od najvećih dosega čovječanstva uopće.

Velikim dosegom čovječanstva ne smatram brisanje, zatajivanje, prešućivanje kvalitete i istine od onih koji su si to pravo dali bez ikakvih kompetencija.
Drugim riječima, nekompetentnu cenzuru i inkviziciju koja nikad niti nije bila kompetentna.

Stoga sam ja danas sam svoj naslovničar.
Ovo je i moja stranica!

I trebam li i ja napisati od čega mi se povraća?




bagrem-prut @ 09:20 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, rujan 23, 2008




znaš, to je kao kad srce preskoči
čitavu oktavu
pa nastavi dalje nekim svojim
samo njemu poznatim ritmom
a ti po sebi loviš trnce
i nježnost loviš
da se ne izgube
u danima
što su umrtvili

i zvuk i boju


bagrem-prut @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 21, 2008



možda je trebalo otvorenom šakom zarobiti mrvu kolovoške vreline rastrgati njedra i tamo je pospremiti
dok ovako oko mene pršti vjetar i ptice se u jata skupljaju odrješujem nit po nit svakojakih snoviđenja i slažem ih jednu do druge

od niti nastane konop
i kao da nema veza



bagrem-prut @ 15:01 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, rujan 19, 2008



    Ovo vrijeme, koje svatko od nas pokušava na neki način živjeti, doživjeti, preživjeti i nadživjeti, vrijeme je koje traži određene prilagodbe od nas, žrtve, odricanja, željene i neželjene kompromise. Ruku na srce, to traži svako vrijeme. Mada, čini mi se, kako zemaljski dani teku, a ja ne mogu a ne priznati kako sam te opake činjenice svakim danom sve svjesniji i svjesniji, izgleda da je ovo neko čudno doba kojem bih ja dao naziv Divlje doba.  Divlje kao konotacija na Divlji zapad.
   Lokalni šerifi. Moćnici raznih profila. Šutke spuštene glave u znak slijepe poslušnosti . Vladajuća oligarhija koja vidi samo ono što želi vidjeti. Dešperacija sveprisutna. Žutilo informacijskog sustava u kojem Tamo Netko Moćan sugerira što je informacija a što informacija nije. Netko Tamo Moćan tko sugerira što je znanje a što znanje nije. Netko Tko Misli Da Zna a ne zna. Nacija svedena na instant preživljavanje i nadomjestak Onog Bitnog u periodu kad su bitne Prsate Ljepotice dvojbene umne snage, dobrostojeći Nogoloptački Vješci i Njihovi Trgovci koji pucaju od prepotencije koju je teško sabiti u realne okvire pa je zato sve mizernija i mizernija. Kriminal najrazličitijih vrsta i kalibara. Divlje doba.
   I kad se nekako rasloji  sve ovo što sam naveo, uz posve dobrodržeću pretpostavku kako postoji još čitav niz slojeva koje bi trebalo oljuštiti i još mnoge vode koju bi trebalo bistriti,  iza toga ostanemo posve goli - pred sobom i pred svijetom. Zar ćemo iza sebe doista ostaviti Lijepu Našu kao Mojave pustinju: i metaforički i stvarno u prah pretvorenu? Hoćemo li doista dopustiti da nam djeca odrastaju uz uzore kojima je jedina kreativna supstanca prevariti, orobiti, otuđiti, zaglupljivati, pretvoriti nas u stado ovaca?
   Čemu sve ovo zapravo? Zbog akcije Index. Neću ulaziti u reperkusije. Neću ulaziti u razloge koji su natjerali dotične da se bave takvom vrstom intelektualnih usluga. Trebali su biti uzori. Trebali su željeti ljepši svijet. Ovako će, kako su oni srozali svoju profesiju, iznimno teško biti popraviti bilo što. Malo je reći da se sramim, mada nemam razloga za to . Kao što su se vjerojatno zacrvenjeli i svi oni koji su na pošten, legalan i mukotrpan način stekli svoje diplome, a prije njih jednako legalno i pošteno ispolagali svoje ispite. Problem je što ova akcija neće riješiti ništa. Neće riješiti ništa jer još uvijek ima onih koji nisu razotkriveni i među mitoprimcima i mitodavateljima. Najgore je što oni vjeruju da se to tako može i da je to posve u redu.
   A - znanje? Što s njim? Ne treba nam? Može se kupiti. Svedeno je na robu. (Vjerojatno bi me netko od ekonomista probao uvjeriti kako znanje i jest roba i vjerojatno bih se s njim do određene granice složio.) Jednako kao nogoloptačke noge i prsa dičnih ljepotica.
   Ne pristajem na takvu raspodjelu vrijednosti. Ne pristajem na kavanske priče i tračeve. Možda je glupo i možda je donkihotski, nebitno. Ostajem vjeran sebi i ono što znam prenijet ću dalje kroz vrijeme. Uvijek će netko htjeti - znati.
     I, da, boli me briga hoće li ovo netko zvati pamfletom ili Judinim tekstom. Ja znam što mislim, što osjećam i znam što mogu učiniti da bar malo moj Rocinante i ja na njemu krenemo naprijed. A, znam, ima nas još, ima...



bagrem-prut @ 16:03 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 17, 2008





ponekad bude prestrašno tužno i prelijepo istodobno...
ponekad bude bolno...ponekad bude ovako...

ponekad budemo nijemi od bola i ljepote ujedno...bez mogućnosti razdjeljivanja ljepote od bola...


dame i gospodo...Treća simfonija Henryka Goreckog...
i nemojte se suzdržavati...
suza ovdje ima i više nego svoju ulogu





P.S. Pucaču, hvala za ovu preporuku...


bagrem-prut @ 20:34 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, rujan 16, 2008



i dok pričaš shvatim da su ti krila ojačala i da je svijet mjesto kao stvoreno za tebe
pogledam u svoje ruke
posve daleko od tjeskobe
nasmiješim se

i ja sam gradio slobodu



bagrem-prut @ 09:43 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, rujan 12, 2008




Ma tko da se ponadao kako će svojim nemaštovitim individualnim i još nemaštovitijim kolektivnim  sranjima upropaštavati ono  što mu padne na pamet - neće moći...Sve kad - tad dođe na naplatu...Kad - tad...








bagrem-prut @ 09:27 |Isključeno | Komentari: 0
petak, rujan 5, 2008


u izvanvremenevlju nekom
u neprostornosti nekoj
sjest ćemo sučelice životu kao poslije neke bitke riješene u egalu
pričat ćemo o praštanju i izazovima
o zemlji u kojoj srce ne umire tek tako mada je lipteće sunce sažeže do srži već od prvih svojih praskozornih kaplji
o istini i znanju
natočit ćemo što već bude
zaslužuje taj nikad viđeni tren da se zalije makar čim

mada mogli bismo  sjedjeti onako ležerno nasuproćeni  svijetu i gledati ga s naših nadvremenih visina i puštati igre neka se vode bez nas




bagrem-prut @ 19:26 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 3, 2008



a kad se zrak kao želatina kompaktan prelomi popola opet ostajemo ti i ja

na krajevima dana suncem izatkano obzorje
kap po kap
u sjeni dima cigarete svaki pregib ruke razbija pretihu tišinu

ako ti poljubim dlanove hoću li biti dovoljno blizu da očima prenesem svojim aršinom mjereno vrijeme


bagrem-prut @ 22:55 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.