Nitko da ne dođe do...
onako_usput
Blog - rujan 2011
ponedjeljak, rujan 26, 2011
 

uzdahnuo sam nekoliko puta
pritisnut istinom
o dječaku
koji ne čuje

koliko se
nebrojeno
i daleko od statistike
povijest takvih stvari
mora ponoviti
a da nemoć
ishlapi

 




bagrem-prut @ 21:56 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, rujan 24, 2011
 

kad se vratiš
to će biti
kao da se vraćaš
iz nekog teškog
i nimalo svog rata
i bit će proljeće
kao ono iz narodne pjesme
s beharom
jorgovanom
ružama
a možda i pokoji bagrem stidljivo zamiriše
i jasmin će najedrati od bujnosti
i muzike će biti
mogu i cigani
nesanicu svirati
i razbijat će se
o kako će se razbijati
i ruke kako će se ispreplitati
pa se dizati k suncu
da i njih i čelo
sunce umije
kako bi i oči
mogle blistati

a moralo se otići
da bi povratak bio povratak

 

 

 

bagrem-prut @ 21:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 5, 2011

     Nikad nisan vidio kavanske priče kao nešto što bi trebalo donijeti konačni rezultat u bilo čemu – politici, nogometu, pravljenju zimnice, Severini... Priznajem, nisam jednom bio sudionikom žučne ili manje žučne  rasprave o nečemu već i priznajem da je i u tim raspravama znalo biti zanimljivih i kreativnih argumenata za i protiv nečega . I ništa više od toga. Isto tako priznajem da vjerujem u činjenicu kako je gomila različitih ideja započela svoj put ka oživotvorenju   (a još češće završila)  u nekoj od birtija...

     Zašto ja o ovome?

    Pa jednostavno.

     Sit sam medija koji zapravo sve više i više liče na zadimljenu kavanu u kojoj se i svjetalca sve slabije i slabije vide od nataloženog dima i zapravo ni ne treba više da netko, onako iskreno krležijanski, zavapi :“Tko je ugasio svjetlo?“

     Sit sam javašluka i nerada, čudnih idola koji su se na vrhove uspeli još čudnijim putevima, sit sam parade pijanstva i kiča u svakoj  prigodi koja imalo miriše na pravi tren za busanje u prsa i japajakanje bilo kakvog tipa. Sit sam laganja koje je toliko naokolo uzelo maha da se više istina niti ne prepoznaje. Sit sam pijanogrofovskog rasipništva na svim razinama. Sit sam nepostojanja sustava koji bi nam trebao pomoći da krenemo naprijed pa makar povremeno budemo ispraćeni vritnjakom. Sit sam bahatosti onih koji imaju i ne vjeruju onima koji nemaju. Isto sam tako sit kuknjave radi kuknjave...


     Pretvorio sam se u nepovjerenje, čisto kao suza. Zakukuljio sam se u vlastitu misao kako ipak, ipak  negdje mora postojati izlaz iz svega onoga čega sam sit i svega onoga što nisam napisao kao uzrok svoje osobne sitosti.

     Potrebna je promjena. Širokopotezna. Znam da ju je nemoguće dočekati preko noći jer se, na koncu konaca, preko noći samo djeca prave i ljudi mogu jednako tako i umrijeti.

     A ja ne želim umrijeti prije nego vidim promjenu: prije svega da gotovo svatko svakoga prestane opstruirati, na bilo kojoj razini.

     I baš zato ne želim umrijeti, onako iznenada, prekonoćno. I baš zato možda i neka kavanska priča urodi nekom konkretnošću za čije ostvarenje neće trebati ni Međugorje ni eventualni Isus na Marjanu.

     Promjena, o da...Promjena...I osmijeh na licima ljudi...

bagrem-prut @ 21:31 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.